Zdrava mjesta rada u trgovini

Unapređenje djelatnosti trgovine i suvremeni način poslovanja nezamisliv je bez sustavnog provođenja politike zaštite na radu te unapređivanja sigurnosti i zaštite zdravlja radnika. Zaštita na radu kao sustavno organizirano djelovanje sastavni je dio organizacije rada i izvođenja radnog postupka koje poslodavac ostvaruje primjenom osnovnih, posebnih i priznatih pravila zaštite na radu u skladu s općim načelima prevencije. Prema Ustavu RH svatko ima pravo na zdrav život. Svatko je dužan, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša. Tako je svaki poslodavac  dužan osigurati radniku uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika.  Prije stupanja radnika na rad, dužnost je omogućiti mu da se upozna s propisima u vezi s radnim odnosima, organizacijom rada i zaštitom zdravlja i sigurnosti na radu. Propisi o sigurnosti i zaštiti zdravlja na radu moraju se na prikladan način učiniti dostupnima radnicima. Poslodavac je dužan i pribaviti i održavati postrojenja, uređaje, opremu, alate, mjesto rada i pristup mjestu rada te organizirati rad na način koji osigurava zaštitu života i zdravlja radnika, u skladu s posebnim zakonima i drugim propisima i naravi posla koji se obavlja. Također, radnici se obavještavaju i educiraju  o opasnostima posla koje obavljaju te  osposobljavaju za rad na način koji osigurava zaštitu života i zdravlja radnika te sprječava nastanak nesreća.

Rastući problem u djelatnosti trgovine je stres na radu. Obveza poslodavaca je provoditi prevenciju stresa na radu ili u vezi s radom koji je uzrokovan osobito čimbenicima kao što su sadržaj rada, organizacija rada, radno okruženje, loša komunikacija i međuljudski odnosi, kako bi sveo na najmanju mjeru potrebu radnika da svladava poteškoće zbog dugotrajnije izloženosti intenzivnom pritisku te otklonio mogućnost da se umanji radna učinkovitost radnika i pogorša njegovo zdravstveno stanje. Ako postoje naznake stresa na radu ili u vezi s radom, poslodavac je obvezan posebnu pozornost usmjeriti na:

  • organizaciju rada i radnih postupaka (radno vrijeme, stupanj samostalnosti, podudarnost između vještine radnika i potreba posla, radno opterećenje i dr.)
  • radne uvjete i okolinu (izloženost radnika i poslodavca nasilnom ponašanju, buku, vrućinu, hladnoću, opasne kemikalije i dr.)
  • komunikaciju (neizvjesnost o tome što se očekuje od posla, izgledi za očuvanjem posla ili nadolazeće promjene i sl.)
  • subjektivne čimbenike (emocionalni i društveni pritisci, osjećaj nemoći, osjećaj da nema dovoljno podrške i sl.).

Za obavljanje trgovine moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti:

  • minimalni tehnički uvjeti kojima moraju udovoljavati prodajni objekti, oprema i sredstva pomoću kojih se obavlja trgovina te drugi uvjeti propisani posebnim propisom s obzirom na oblik i način obavljanja trgovine,
  • opći sanitarni i zdravstveni uvjeti i uvjeti sukladni propisima o hrani kojima moraju udovoljavati prodajni objekti, oprema, sredstva i osobe koje neposredno posluju s robom, koja može utjecati na zdravlje ljudi, sukladno posebnim propisima.

U RH 2015. godine ukupan broj zaposlenih iznosio je 1 356 568. Od toga je u djelatnosti trgovine bilo zaposleno 202 752 ili udio od 14,95 %. Ukupan broj registriranih poslovnih subjekata  iznosio je 312 354. U djelatnosti trgovine taj broj je iznosio 86 733 ili 27,77 %.

Svake se godine znatan broj zaposlenika ozlijedi na radu ili oboli zbog štetnog utjecaja radnog mjesta. Materijalne i nematerijalne posljedice su velike, a snose ih radnici, poslodavci i država. S aspekta radnika, nematerijalne su posljedice bol, patnja, smanjeno samopouzdanje, promjene u načinu života itd., a materijalne izgubljeni dohodak, moguće smanjenje radne sposobnosti i medicinski troškovi. Poslodavcima može biti narušen ugled ili se mogu promijeniti radni odnosi u tvrtki, a s materijalne strane dolazi do pada produktivnosti, potrebe novog zapošljavanja, naknada štete, pravnih troškova. Za državu je nematerijalna posljedica smanjenje ljudskih potencijala, a istovremeno joj se povećavaju rashodi zbog troškova liječenja, rehabilitacije i bolovanja, ranijeg odlaska u mirovinu ili određenih socijalnih naknada.

Prema dostupnim podacima[1], u 2015. godini u Republici Hrvatskoj prijavljeno je ukupno 16 013 ozljeda na radu u svim djelatnostima. Od ukupnog broja ozljeda na radu, 13 161 (82,19%) se dogodilo na mjestu rada, a 2 852 (17,81%) na putu   na posao i na putu s posla. Stopa ozljeda na radu (broj ozljeda na 1000 zaposlenih) iznosi 11,8. Od 16 013 ozljeda na radu. U djelatnosti  trgovine ozlijedio se 2 341 radnik, od toga na mjestu rada 1 977 (84,45 %), a 364 (15,54 %) na putu na posao i na putu s posla. Stopa ozljeda na radu (broj ozljeda na 1000 zaposlenih) iznosi 11,55.

 

Od  ukupnog broja ozlijeđenih na  mjestu rada  u  djelatnosti trgovine 244 je teških ozljeda, 1 skupna ozljeda, 1729 lakih ozljeda i za 3 ozljede nema podataka.

Najčešće ozljede prema vrsti ozljeda na radu koje se događaju su:  rane i površinske ozljede (696 ili 35,20 %), iščašenja, uganuća i istegnuća (455 ili 23,01 %), prijelomi kostiju (245 ili 12,39 %) itd. Za 35 ozljeda nije precizno utvrđena vrsta ozljede.

Promatrajući najčešće ozlijeđeni dio tijela kod ozljeda na mjestu rada u trgovini, to su gornji ekstremiteti (721 ili 36,47 %), a unutar te grupe  su  prsti (425 ili 21,50 %), slijede donji ekstremiteti (499 ili 25,24 %), a unutar te grupe su  koljeno i potkoljenica (163 ili 8,24 %).

Najveći broj ozljeda na mjestu rada u trgovini u odnosu na radni okoliš dogodio se u maloprodajnim i veleprodajnim objektima (uključujući uličnu  prodaju) i iznosi 823 ozljede ili 41,63 % od svih ozljeda u trgovini, zatim slijedi industrijska zona (655 ili 33,13 %), preciznije  zona koja se koristi za skladištenje, utovar i istovar (438 ili 22.15 %).

U odnosu na radni proces koji je ozlijeđeni izvodio u vrijeme ozljede na mjestu rada u trgovini, najveći broj ozljeda dogodio se prilikom: izrade, prerade, obrade, skladištenja – sve vrste – nespecificirano (580 ili 29,34 %), te u uslužnoj  djelatnosti, intelektualnoj djelatnosti – nespecificirano (540 ili 27,31 %).

Najčešća aktivnost koju je radnik izvodio u momentu ozljede je kretanje –  nespecificirano (471 ozljeda). Slijedi  rukovanje predmetima – nespecificirano (346 ozljede). Na trećem mjestu po broju ozljeda je prisutnost –  nespecificirano ( 260 ozljeda).

Kada promatramo poremećaje koji su doveli do ozljede radnika, najčešći je gubitak kontrole nad strojem, prijevoznim sredstvom opremom, ručnim alatom, predmetom, životinjom – nespecificirano (420 ozljeda). Zatim slijedi šok, strah, nasilje, agresija, prijetnje – nespecificirano (414 ozljeda) te pokliznuće, spoticanje, pad osobe – nespecificirano  (364  ozljeda).

Najučestaliji način ozljeđivanja radnika je kontakt s oštrim, šiljatim, grubim materijalnim sredstvom – nespecificirano (454 ozljeda),  fizički ili psihički stres – nespecificirano (452 ozljede), horizontalni ili vertikalni udar sa stacionarnim predmetom (žrtva je u pokretu) – nespecificirano ( 434 ozljede).

Zdrava mjesta rada osiguravamo provođenjem zaštite na radu na temelju općih načela prevencije, procjenjivanjem rizika (opasnosti, štetnosti i napori) i provođenjem mjera za otklanjanje ili smanjivanje istih.

Rizici u djelatnosti trgovine su:

  • mehaničke opasnosti od alata, strojeva i opreme (noževi, strojevi za rezanje , sredstva za horizontalni prijenos,..)
  • padovi i rušenja zbog opasnih izbočina, rupa, nagiba, klizavosti, nedovoljne osvijetljenosti,…
  • električna struja (nedostaci, neispravne, oštećene instalacije, radna oprema, zaštitne naprave,…)
  • termičke opasnosti (pećnice, vruća voda, para, smrznuti proizvodi,…);
  • kemijske štetnosti (sredstva za čišćenje, kemikalije – kiseline, lužine, senzibilizatori, prašine,…)
  • biološke štetnosti (zaraženi ljudi, zarazni materijal,…)
  • fizikalne štetnosti (nepovoljni mikroklimatski uvjeti – rad na otvorenom, vrući okoliš, visoka vlažnost, hladan okoliš, nedovoljna osvijetljenost,…)
  • statodinamički napori – statički: prisilan položaj tijela pri radu (stalno sjedenje, stalno stajanje, pognut položaj tijela, rad u skučenom prostoru,…), dinamički: fizički rad (ponavljajući pokreti sa i bez primjene sile, brzi rad, dizanje i nošenje tereta, guranje i vučenje tereta, težak fizički rad,…)
  • psihofiziološki napori (nepovoljan ritam rada: rad na normu, ritam uvjetovan radnim procesom, neujednačen ritam; poremećen bioritam: noćni rad, produljeni rad; remećenje socijalnih potreba: terenski rad, rad na daljinu; radni zahtjevi: neodgovarajući kvantitativni zahtjevi – premalo ili previše rada,…)

Mjere zaštite na radu na temelju općih načela prevencije su:

  • izbjegavanja rizika
  • procjenjivanja rizika
  • sprječavanja rizika na njihovom izvoru
  • prilagođavanja rada radnicima u vezi s oblikovanjem mjesta rada, izborom radne opreme te načinom rada i radnim postupcima radi ublažavanja jednoličnog rada, rada s nametnutim ritmom, rada po učinku u određenom vremenu (normirani rad) te ostalih napora s ciljem smanjenja njihovog štetnog učinka na zdravlje
  • prilagođavanja tehničkom napretku
  • zamjene opasnog neopasnim ili manje opasnim
  • razvoja dosljedne sveobuhvatne politike prevencije povezivanjem tehnologije, organizacije rada, uvjeta rada, ljudskih odnosa i utjecaja radnog okoliša
  • davanja prednosti skupnim mjerama zaštite pred pojedinačnim
  • odgovarajuće osposobljavanje i obavješćivanje radnika
  • besplatnosti prevencije, odnosno mjera zaštite na radu za radnike

Rad je dobar za fizičko i mentalno zdravlje, a dobro upravljanje sigurnošću i zaštitom zdravlja na radu povećava se produktivnost i učinkovitost. U teškim gospodarskim vremenima važno je imati na umu da loša sigurnost i zdravlje na radnom mjestu predstavljaju trošak. Materijalne i nematerijalne posljedice su velike, kako za radnika, tako i za poslodavca te u konačnici i samu državu. S aspekta radnika, posljedice se očituju u gubitku samopouzdanja, boli, stresa, smanjenju redovnih primanja, radne sposobnosti itd. Poslodavcima može biti smanjen ugled i konkurentnost na tržištu kao i materijalni troškovi kod zapošljavanja novih radnika, povećanja premija osiguranja, naknada  štete i sl.  Za državu je nematerijalna posljedica smanjenje ljudskih potencijala, a istovremeno joj se povećavaju rashodi zbog troškova liječenja, rehabilitacije i bolovanja, ranijeg odlaska u mirovinu ili određenih socijalnih naknada. Zaključno s navedenim, dobro upravljanje sustavima sigurnosti i zaštite zdravlja štedi vrijedne resurse i donosi brojne prednosti kao što su:

  • poboljšana produktivnost kroz manju odsutnost zbog bolesti
  • smanjenje troškova zdravstvene skrbi
  • zadržavanje starijih radnika u radnom procesu
  • poticanje učinkovitijih radnih metoda i tehnologija.

Takav proaktivan pristup zaštiti na radu zajednički je interes i dobrobit za poslodavce, radnike i  širu društvenu zajednicu.

[1] Raspoloživi podaci korišteni su od institucija RH

Autor: Mr. sig. Neven Obradović, Zavod za unapređivanje zaštite na radu
(Objavljeno u časopisu Suvremena trgovina, br. 4, 2016.)