Pravo na neplaćeni dopust radi pružanja osobne skrbi članu uže obitelji novi je institut koji je rezultat usklađivanja s Direktivom (EU) 2019/1158 o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i pružatelja skrbi, koje podrazumijeva pravo radnika na neplaćeni dopust u ukupnom trajanju od pet radnih dana godišnje za pružanje osobne skrbi. Pod pružanjem osobne skrbi smatra se skrb koju radnik pruža članu uže obitelji ili osobi koja živi u istom kućanstvu i koja joj je potrebna zbog ozbiljnog zdravstvenog razloga.
U smislu zakonskih odredbi, radnik ne bi mogao koristiti navedeno pravo bez odobrenja poslodavca, dok s druge strane poslodavac ne bi mogao odbiti zahtjev radnika da se koristi navedenim pravom bez opravdanog razloga.
Zakonom je propisana mogućnost poslodavca da u svrhu odobravanja prava na dopust za pružanje osobne skrbi, zatražiti od radnika dokaz o postojanju ozbiljnog zdravstvenog razloga osobe kojoj radnik pruža osobnu skrb.
U slučaju da poslodavac utvrdi da je radnik zlouporabio navedeno pravo, taj poslodavac ima mogućnost odlučivati o radnikovom radno pravnom statusu, što uključuje i upozorenje na kršenje obveza iz radnog odnosa te donošenje odluke o prestanku ugovora o radu.