U skladu sa Zakonom o radu, radni odnos se zasniva ugovorom o radu. To je ugovorni odnos koji se zasniva dvostrano obveznim ugovorom, kao rezultatom suglasnosti volja ugovornih strana (poslodavca i radnika) o bitnim sastojcima ugovora o radu. Jedan od bitnih podataka koji mora biti naveden u ugovoru o radu je podatak o početku rada, koji može biti određen i nekim kasnijim datumom u odnosu na datum sklapanja ugovora o radu. U navedenom se slučaju radi o sklapanju ugovora o radu s tzv. „odgodnim učinkom“, u kojem će se radni odnos realizirati danom početka rada radnika.
Međutim, Zakonom o radu je propisano da se na sklapanje, valjanost, prestanak i drugo pitanje u vezi s ugovorom o radu, a koje nije uređeno tim ili nekim drugim zakonom primjenjuju, u skladu s naravi toga ugovora, opći propisi obveznoga prava. Stoga valja voditi računa o primjeni Zakona o obveznim odnosima, u skladu s kojim je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, te je dužan suzdržati se od postupka kojim se može drugome prouzročiti šteta.
Slijedom navedenoga, uzimajući u obzir da je ugovor sklopljen, u slučaju neispunjavanja ugovorene obveze od strane poslodavca, radnik bi mogao sudskim putem zatražiti njezino ispunjenje, odnosno naknadu štete koju je ponašanjem poslodavca pretrpio.