Informiranje: Internet u službi zaštite na radu

Cilj rada je ukazati na važnost korištenja novih tehnologija u informiranju i komunikaciji o zaštiti na radu, skrenuti pozornost na primjere dobre prakse, kao i na resurse koje stručnjaci zaštite na radu mogu koristiti u komunikaciji. Internet, blogovi i društvene mreže omogućili su korisnicima nove uloge, bitno drukčije od tradicionalnih. Po prvi puta korisnik informacije može biti i njezin promicatelj pa čak i kreator s dobrim izgledima da na temelju angažiranosti, znanja i relevantnosti svojih podataka utječe na ponudu bez obzira je li riječ o javnoj informaciji ili nekoj komercijalnoj usluzi.

Sadržaj

1. UVOD

Kroz povijest društvena moć zasnivala se na nadziranju, odabiru i oblikovanju informacija. Postindustrijsko, informacijsko društvo obilježeno razvojem novih tehnologija i interneta po prvi put korisnika informacije stavlja u središte i daje mu aktivnu ulogu pa više ne mora biti samo konzument informacija već i njihov (su)kreator.

Za nadzirane informacije karakteristično je hijerarhijsko širenje od vrha prema nižim razinama. Takav model zadržava se i u postindustrijskom društvu, ali se paralelno razvija i mrežni model u kojemu informaciju mogu dijeliti svi sa svima unutar mreže. Hijerarhijski model omogućava kontrolirano širenje informacija, dok je horizontalno širenje karakteristično za mrežu jako teško, gotovo nemoguće u potpunosti nadzirati.

Informacije o zaštiti na radu mogu pružati tijela državne uprave, tvrtke i pojedinci ovlašteni za pružanje usluga zaštite na radu, one mogu biti predmet rasprava na forumima i društvenim mrežama, tema bloga skupine ili pojedinca, sadržaj mobilne aplikacije, web stranice udruge oboljelih od neke profesionalne bolesti i sl. Svatko s računalom ili mobitelom spojenim na internet može objavljivati informacije u cijelome svijetu.

Mreže kao način širenja informacija postojale su i prije pojave interneta, ali nikada nisu imale toliku moć kakvu im je dala mogućnost lokalnog i globalnog povezivanja uz relativno mali trošak. Značajnu ulogu imala je i činjenica što su resursi na internetu lako dostupni i često dijeljeni bez ikakve naknade, te što su kulturu otvorenosti i dostupnosti podupirali i osnivači interneta.

2. RAZVOJ INTERNETA I WEB 1.0

2.1 Tehnološki aspekt razvoja

Izvore informacija preko interaktivnog računarstva pokušavalo se povezati nekoliko desetljeća prije nego što je engleski znanstvenik Timothy John Berners-Lee, oslanjajući se na radove prethodnika, u prosincu 1990. godine s belgijskim inženjerom informatike i znanstvenikom Robertom Cailliauom razvio program za pretraživanje /uređivanje i taj sustav nazvao World Wide Web (www). Koristili su poveznice i grafičko sučelje razumljivo korisnicima. Kada je u kolovozu 1991. godine rad postao javno dostupan veliki broj hakera iz cijeloga svijeta počeo je razvoj vlastitih programa.

World Wide Web ili kraće web najpopularniji je i najveći internetski servis te ga mnogi zbog toga smatraju sinonimom za internet. Ipak, internet je širi pojam koji obuhvaća također elektroničku poštu, telefoniju, peer-to-peer mreže i druge servise.

Prve komercijalne web stranice i masovne marketinške kampanje preko e-pošte pokrenute su 1994. godine, a gotovo istovremeno u internetski rječnik dodan je novi pojam „spamming”, engleska riječ koja označava slanje neželjene pošte. U Hrvatskoj, 1993. godine  CARNet je dobio vršnu hr domenu, godinu kasnije uspostavljen je središnji www poslužitelj.

U komunikaciji na internetu već 1997. godine počinje se razvijati weblog ili blog. Tematski, blog pokriva interese pokretača, stilski je neformalan i u pravilu redovito se  ažurira. U Hrvatskoj su blogovi dostupniji nakon 2004. godine, pojavom servisa MojBlog.hr, a potom i Blog.hr. Autori bloga, osobito u početku, nisu bile osobe koje su se profesionalno bavile pisanjem, već su popularnost i publiku stjecale poznavanjem teme, osebujnim, često razgovornim stilom, otvorenošću i drukčijim pogledom kakav se nije susretao u prevladavajućim (engl. mainstream) medijima.

Za praćenje ažuriranih web stranica i blogova posebno je važan razvoj RSS formata čija je prva verzija napravljena 1999. godine. RSS (engl. Rich Site Summary i Really Simple Syndication) omogućava kratak pregled objavljenih sadržaja. Koristi se također u automatizaciji nekih procesa, poput kreiranja newslettera, novosti izdavača koje se šalju pretplatnicima elektroničkom poštom.

Do kraja 20. stoljeća polovica svih korisnika interneta bila je iz SAD-a. Danas se njime služi 45% svjetske populacije, preko 3,3 milijarde korisnika [1], a zahvaljujući bežičnoj tehnologiji brzo se proširio i u zemljama u razvoju. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku u Hrvatskoj je u 2014. godini bilo 2.197.244 redovitih korisnika interneta (1.728.101 čitatelja internetskih časopisa i vijesti, 1.516.071 korisnika elektroničke pošte, 1.398.019 tražitelja informacija o robama i uslugama na internetu itd.). [2]

2.2 Društveni aspekt razvoja

Zahvaljujući internetu građani mogu biti gotovo jednako dobro informirani kao i njihovi vođe, javni zapisi mogu postati dostupni online što omogućuje bolji nadzor vlasti, obnašatelja javnih poslova i tvrtki koje na tržištu nude robe i usluge.

Sa znanjem o temi i relevantnim podacima korisnik informacije može utjecati na kreiranje javnog mnijenja na način i s dometima kakve u cijeloj ljudskoj povijesti nije imao. Pojedinac neovisno o poziciji u društvenoj hijerarhiji može širiti informacije i utjecati na mišljenje drugih.

Kontrola nad informacijom koju je u hijerarhijskom modelu imala organizacija u umreženom društvu prelazi na korisnike i pojam korisnik postaje jedan od ključnih. Korisničko iskustvo temelj je filozofije tvrtke Google koju su 1996. godine osnovali Larry Page i Sergey Brin. Prva od 10 tvrdnji u čiju je istinitost Google ubrzo nakon osnivanja bio siguran glasi: „Usredotočimo se na korisnika, a sve će ostalo uslijediti.“ [3] U Googleu ističu kako su od početka bili usredotočeni na pružanje najboljeg korisničkog doživljaja bilo da je riječ o dizajnu novog internetskog preglednika, izgledu početne stranice, novoj aplikaciji ili o prikazu rezultata pretraživanja.

Internet je smišljeno oblikovan za slobodnu komunikaciju i kao takav pokazao je svoju snagu potvrđuje i knjiga blogera Jeffa Jarvisa „Što bi napravio Google?“. Knjiga govori o važnosti promjene načina razmišljanja, a jedan od primjera koje je Jarvis detaljno opisao odnosi se na iskustvo s tvrtkom Dell. Nezadovoljan s Dellovim proizvodom, a nakon neuspješne komunikacije s tvrtkom, korisnik je iskustvo podijelio s čitateljima bloga. Ubrzo su ispod objave i drugi sa sličnim poteškoćama počeli ostavljati komentare što je jasno pokazivalo kako Dell iz dana u dan gubi bitku i kupce. Međutim, kompanija dugo vremena toga uopće nije bila svjesna, nije pratila blogove, a kada je počela reagirati cijena koju je morala platiti bila je puno veća nego što bi bila da je to učinila na vrijeme. [4]

Korisnici ne moraju biti blogeri da bi izrekli zadovoljstvo ili nezadovoljstvo na internetu,  ocjenjivati mogu na različite načine, npr. označavanjem sadržaja pomoću jedne ili više zvjezdica. Tko će poželjeti proizvod ili uslugu samo s jednom zvjezdicom ili pročitati članak koji je tako loše ocijenjen? Više no ikada sve je podložno rangiranju, odnosno ocjenjivanju od strane korisnika – od proizvoda i usluga koje kupujemo do besplatnih sadržaja, poput primjerice e-learning tečajeva ili računalnih programa.

3. WEB 2.0

Web 2.0, kao sljedeća generacija razvoja weba donio je značajne promjene. Nova tehnologija omogućila je interaktivnost, razvoj društvenih mreža s bogatim korisnički generiranim sadržajima, posebno važnim za informiranje i komunikaciju. Razvoj je pomaknuo dotadašnje granice i potaknuo daljnja istraživanja i razmišljanja o Webu 3.0 ili semantičkom webu za razdoblje do 2020. godine. Namjera je definirati i povezati informacije kako bi se strojno koristile u procesu automatizacije, integracije i ponovne uporabe u aplikacijama, čak i kada im se temeljne sheme razlikuju.

3.1 Interaktivnost

Interaktivnost u informatici znači sposobnost dvosmjerne komunikacije između računala i korisnika, npr. kod grafike mijenjanje i nadziranje prikaza od strane korisnika, u obradi podataka sudjelovanje korisnika, kod interaktivnih programa odgovaranje na radnje programa kao što je slučaj kod kompjutorskih igrica.

Počeci weba nisu bili obilježeni interaktivnošću, usprkos željama računalnih stručnjaka  Web 1.0 bio je ograničen uglavnom na pasivno korištenje online sadržaja, uključujući transakcije na stranicama e-trgovina, web oglase (engl. bannere), skočne prozore i slično. Tek je Web 2.0 početkom 21. stoljeća donio tehnološke promjene koje su omogućile interaktivnost i veći angažman korisnika, osobito na društvenim mrežama.

Facebook ima više od 1.23 milijarde mjesečno aktivnih korisnika i u Hrvatskoj je najpopularnija društvena mreža (1,8 milijuna korisnika u studenom 2015.) [5]). Prevladavajući tip interakcije na Facebooku je označavanje sadržaja sa „Sviđa mi se“ (engl. Like), dok se dijeljenje i komentiranje rjeđe koriste pokazalo je istraživanje tvrtke Socialbakers na 20 najpopularnijih brandova u svibnju 2016. godine. [6]

Twitter drukčije angažira korisnike, uz „Like“ češća su prenošenja tuđih objava (engl. Retweet) i odgovori (engl. Replies). Ova mreža u Hrvatskoj ima oko 50.000 korisnika.

LinkedIn je društvena mreža orijentirana je na interakcije s potencijalnim poslovnim partnerima i u Hrvatskoj ima 420.000 korisnika (korištenje preporučuje EURES, Europski  portal za mobilnost pri zapošljavanju). Osim objava vlastitih sadržaja, korisnici LinkedIna na mreži također dijele i komentiraju sadržaje, povezuju se u grupe, a u besplatnoj verziji postoji i mogućnost potvrđivanja poslovnih vještina i kompetencija od strane drugih korisnika (engl. endorsement).

Kada je riječ o dostupnosti javnih usluga u Hrvatskoj interaktivnost Weba 2.0 i interneta nisu iskorištene. Prema Strategiji e-Hrvatska na ljestvici informatiziranosti javne usluge su u pravilu na niskoj, drugoj razini razvijenosti od pet mogućih. Područje zaštite na radu nije izuzetak. Ta druga razina podrazumijeva jednosmjernu interakciju kakvu primjerice susrećemo u slučajevima kada se tek djelomično usluga obavlja na internetu, npr. obrasce s interneta korisnik mora pohraniti na računalo ili ispisati.

Društvene mreže i web omogućuju veoma brzo, trenutačno reagiranje važno za krizne situacije u kojima se objava informacije o neželjenom događaju očekuje unutar 15 minuta. U takvim prilikama preporučuje se otvorena komunikacija s korisnicima, te korištenje verbalnih i neverbalnih poruka – od promjene boje pozadine ili naslovne fotografije do objave video izjave ili upućivanja na vrijeme kada korisnici mogu očekivati sljedeću objavu.

3.2 Korisnički generiran sadržaj

Dok je Web 1.0 stavio korisnika u središte interesa, Web 2.0 mu je dao glas – mogućnost da iskoristi osnovno ljudsko pravo na slobodu izražavanja. Na razvoj interneta utjecala je težnja za slobodnim komuniciranjem i dijeljenjem sadržaja, uz pomoć računala spojenog na internet svatko je u prilici javno reći što želi i informaciju o tome objaviti na mreži. Takav sadržaj koji stvaraju korisnici naziva se korisnički generiran sadržaj (engl. user-generated content, krat. UGC).

Korisnički generiran sadržaj znatno je pridonio razvoju i popularnosti društvenih mreža  (Facebooka, LinkedIna, Google+…), razvoju kolaboracijskih projekata (Wikipedije), blogova i mikroblogova (Tumblra, Twittera), odnosno onih mjesta na internetu koja monolog hijerarhijskog društva zamjenjuju dijalogom umreženog društva.

U autoritarnim društvima onemogućuje se pristup društvenim mrežama ili se te mreže nadziru i vrlo strogo, čak zatvorom kažnjava svako razmišljanje koje odstupa ili je u suprotnosti sa službenom politikom.

Američka nevladina organizacija Freedom House rangira države prema slobodi interneta ljestvicom od 0 (najmanje ograničen) do 100 (najviše ograničen) uzimajući i obzir odnos prema: mobilizaciji za javne ciljeve, etničkim i religijskim manjinama, kritiziranju autoriteta, konfliktima, korupciji, političkoj opoziciji, društvenom komentiranju, blasfemiji, LGBTI temama i satiri. U 2015. godini najlošije rangirane  bile su: Kina, Iran, Sirija, Etiopija i Kuba.

Internetske zajednice, kako je zaključio sociolog Manuel Castells, funkcioniraju na temelju dva osnovna kulturna svojstva: na vrijednosti nehijerarhijske, slobodne komunikacije gdje je cenzura štetna i zaobilazi se, te na samousmjerenom umrežavanju, odnosno na mogućnosti da svatko pronađe vlastito odredište na mreži, a ako ga ne pronađe da ga sam  kreira i objavi informaciju. [7] Prema tome, društva u kojima nema slobode izražavanja ne mogu prihvati medij koji omogućava slobodu i necenzurirane informacije.

Društvene mreže omogućuju interakciju u stvarnom vremenu i za njih je ključna participacija korisnika kao kreatora sadržaja, kao onoga tko ocjenjuje tuđe sadržaje, dijeli ih i komentira. Vrhunac angažiranosti u odnosu na neki cilj jest stvaranje vlastitog sadržaja kojim se taj cilj brani ili promiče.

U korištenju interneta i društvenih mreža u području zaštite na radu osobito se istaknula Europska agencija za zaštitu na radu (EU-OSHA). Osim web portala na jezicima zemalja Europske unije EU-OSHA omogućuje suradnju u stvaranju kvalitetnih stručnih sadržaja na OSHwiki, društveno umrežavanje na Facebooku i LinkedInu, praćenje aktualnosti pomoću mikrobloga na Twitteru. EU-OSHA također potiče korištenje generičkih alata za potrebe zaštite na radu u pojedinim djelatnostima i strukama.

3.2 Mjerljivost

Utjecaji što se razvijaju kroz internet i društvene mreže ne slijede hijerarhijske odnose u društvu. Pojedinci na društvenim mrežama mogu biti veoma utjecajni, a da su na hijerarhijskoj ljestvici u društvu drukčije pozicionirani. Razlog popularnosti na društvenim mrežama je angažman pojedinca, znanje i relevantne informacije s kojima raspolaže i dijeli ih s drugim korisnicima. Tako se stvara novi, mrežni pristup prema informiranju i komuniciranju.

Kako odrediti tko je utjecajan na društvenoj mreži? Jedna od poznatijih platformi s takvom misijom je Klout. Utjecaj korisnika Klout mjeri ocjenom od 1 do 100 (engl. Klout Score) koja predstavlja sumu utjecaja na različitim društvenim mrežama. Precizniji rezultati mogu se dobiti korištenjem posebnih računalnih programa baziranih na statističkim  metodama razvijenim za analizu društvenih mreža.

Povodom objave knjige „Analiza (socijalnih) mreža: praktična primjena“, čiji je koautor,  dr Robert Kopal, stručnjak za informatičku sigurnost na LinkedInu ističe kako (citiram): „…analizom vaše FCB stranice (Facebook stranice, op. J. K.) koju, primjerice, posjećuje više desetaka tisuća klijenata možete saznati koji klijenti se nalaze blizu središta mreže. Ti klijenti mogu kroz 5 koraka (5 drugih klijenata) prenijeti informacije o vašem novom proizvodu do 90% svih klijenata mreže. Oni klijenti koji se nalaze na obodu mreže za to isto trebaju 23 koraka (23 druga klijenta). Za promociju proizvoda vam vrlo učinkovito mogu pomoći i klijenti koji spajaju različite dijelove mreže kao i klijenti koji imaju najveći socijalni kapital (najveći broj veza) i dr.“ [8]

Široko dostupni alati za analizu društvenih mreža su primjerice NodeXL programski dodatak za Microsoftov Excel i Gephi, razvijen kao softver otvorenog koda. Prednost ovih programa je što ne zahtijevaju programerska znanja, a pružaju dobar uvid u interakcije na društvenim mrežama. Informacije koje se dobiju temeljem analize korištenja društvenih mreža služe za poslovno odlučivanje. Bez njih je korištenje društvenih mreža tapkanje u mraku koje zahtijeva puno više vremena i truda, a može imati neizvjestan ishod s obzirom na željeni rezultat.

4. ZAKLJUČAK

Internet sam po sebi nije ni pozitivan, niti negativan u odnosu na zaštitu na radu. Takav predznak daju mu korisnici koji u njemu mogu vidjeti ili ne priliku za razvoj novih kvalitetnih sadržaja, korisnih umrežavanja i pravodobnog komuniciranja.

Informacije s kojima raspolaže javna uprava i znanja svjetskih asocijacija čiji su generički sadržaji dostupni na internetu na hrvatskom jeziku resursi su za unapređivanje stanja zaštite na radu u određenoj djelatnosti ili sektoru.

Angažmanom na webu, odnosno na društvenim mrežama korisniku se pruža mogućnost da ne bude samo konzument informacija već također promicatelj i kreator sadržaja. Njegova pozicija na hijerahijskoj ljestvici u društvu ne uvjetuje njegovu poziciju u komunikaciji na internetu koja je bazirana na modelu mrežnog povezivanja i širenja informacija.

Korištenje interneta, posebno društvenih mreža može biti dragocjeno u takozvanom kriznom komuniciranju jer omogućuje trenutačno reagiranje na neželjeni događaj, otvorenost i neposrednost.

Učinke aktivnosti na internetu i društvenim mrežama važno je pratiti i analizirati s ciljem poboljšanja informiranja i komunikacije, te preciznijeg utvrđivanja dosega objavljenih informacija.

[1] Internet Live Stats, raspoloživo na http://www.internetlivestats.com/internet-users/ pristupljeno 2016-05-29
[2] Statistički ljetopis 2015. – ispravak, Državni zavod za statistiku, raspoloživo na http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/ljetopis/2015/ispravak1.pdf, pristupljeno 2016-05-29
[3] Deset stvari u čiju smo istinitost sigurni, Google, raspoloživo na https://www.google.com/intl/hr_hr/about/company/philosophy/ pristupljeno 2016-05-29
[4] Jarvis, J., Što bi napravio Google?, Profil multimedija, ISBN 9789533190549, Zagreb (2010), str. 11-24
[5] Internet World Stats, raspoloživo na http://www.internetworldstats.com/ pristupljeno: 2016-05-29
[6] Socialbakers, raspoloživo na http://www.socialbakers.com/resources/reports/croatia/2016/may/ pristupljeno: 2016-05-29
[7] Castells, M., Moć u umreženom društvu, Europski glasnik, Vol. (2012) No. 17, str. 491-532, ISSN 1331-0232.
[8] Kopal, R. Analiza (socijalnih) mreža: praktična primjena, raspoloživo na https://www.linkedin.com/pulse/analiza-socijalnih-mre%C5%BEa-prakti%C4%8Dna-primjena-robert-kopal-ph-d-?trk=prof-post pristupljeno: 2016-05-29

LITERATURA

  1. Castells, M. Internet galaksija, Naklada Jesenski i Turk, ISBN 953-222-134-4, Zagreb, (2003)
  2. Castells, M, Moć u umreženom društvu, Europski glasnik, Vol. (2012) No. 17, str. 491-532, ISSN 1331-0232.
  3. Jarvis, J., Što bi napravio Google?, Profil multimedija, ISBN 9789533190549, Zagreb (2010), str. 11-24
  4. Kopal, R., Korkut, D., i Krnjašić, S.,: Analiza (socijalnih) mreža: praktična primjena, Visoko učilište Algebra i IN2data, ISBN: 9789533222219, Zagreb, (2016)
  5. Strategija e-Hrvatska 2020, raspoloživo na https://uprava.gov.hr/UserDocsImages//e-Hrvatska//Strategija%20e-Hrvatska%202020.%20(20.01.2016.).pdf pristupljeno: 2016-05-28

Autor: Jasminka Kovačević, Zavod za unapređivanje zaštite na radu
(Objavljeno: Zbornik radova, 6. Međunarodni stručno-znanstveni skup “Zaštita na radu i zaštita zdravlja”, Veleučilište u Karlovcu, ISSN 1848-5731, Karlovac, 2016.)