Sukladno odredbi članka 17.a stavka 1. točke 6. Zakona o radu, ugovor o radu na izdvojenom mjestu rada, osim podataka koje mora sadržavati svaki ugovor o radu, mora između ostalih sadržavati i dodatni podatak o trajanju rada odnosno načinu utvrđivanja trajanja takvoga rada.
Dakle, već i prema samoj zakonskoj odredbi proizlazi da poslodavac i radnik nisu dužni u ugovoru o radu na izdvojenom mjestu rada ili u dodatku postojećem ugovoru o radu kojim se ugovara mogućnost rada na izdvojenom mjestu rada navesti točan podatak o početku i završetku privremenog ili povremenog rada na izdvojenom mjestu rada, međutim poslodavac i radnik moraju predvidjeti način na koji će se to utvrđivati, a što se može učiniti, primjerice, dodavanjem odredbe kojom se glede toga pitanja upućuje na odgovarajući akt poslodavca (npr. odredbe Pravilnika o radu), kojim su ta pitanja razrađena.
Uzimajući u obzir navedeni primjer, ako su poslodavac i radnik ugovorili mogućnost rada na izdvojenom mjestu rada npr. 4 dana u mjesecu, u pravilniku poslodavca kojim su razrađena ta pitanja može stajati odredba da je radnik dužan obavijestiti neposredno nadređenog radnika npr. 3 dana prije korištenja rada na izdvojenom mjestu rada da će radnik taj određeni dan umjesto u prostorijama poslodavca raditi na izdvojenom mjestu.