Zakonom o radu nije propisana obveza dostavljanja medicinske dokumentacije kao uvjet da bi poslodavac odobrio takav zahtjev radnika. Poslodavac je dužan uzeti u obzir potrebe radnika i potrebe same organizacije rada, te svojom diskrecijskom odlukom odbiti ili dopustiti rad iz čl. 17. c st. 2., u razumnom roku, a najkasnije u roku od 15 dana od dana podnesenog zahtjeva te dostaviti obrazloženi pisani odgovor.
Na ovo pravo radnika analogno bi se moglo primijeniti slično zakonsko uređenje vezano uz pravo radnika na neplaćeni dopust zbog pružanja osobne skrbi članu obitelji ili kućanstva. U okviru tog instituta je propisano pravo poslodavca da zatraži od radnika, u svrhu odobravanja prava na dopust za pružanje osobne skrbi, dokaz o postojanju ozbiljnog zdravstvenog razloga osobe kojoj pruža osobnu skrb. Stoga, kako poslodavac u toj situaciji ima pravo zatražiti dokaze, nema zapreke da isto zatraži od radnika i u slučaju iz članka 17. c. stavka 2. Zakona o radu, dakle u slučaju zahtjeva radnika za privremeno ugovaranje rada od kuće.
Dodatno, u vezi članka 17.c. stavak 2. točka 2. (trudnoća ili roditeljske obveze), podsjećamo i na dosadašnji članak 30. stavak 2. Zakona o radu koji propisuje kako poslodavac ne smije tražiti bilo kakve podatke o trudnoći niti smije uputiti drugu osobu da ih traži, osim ako radnica osobno zahtijeva određeno pravo predviđeno zakonom ili drugim propisom radi zaštite trudnica.