Ivana Krišto, dobitnica ovogodišnjeg priznanja za zaštitu na radu Ministarstva rada i mirovinskoga sustava, autorica je niza stručnih i znanstvenih radova, zaposlena je u Hrvatskom zavodu za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu. U 12-godišnjoj karijeri u području zaštite na radu sudjelovala je u osnivanju i radu stručnih udruga, a za priznanje ju je predložilo Europsko društvo inženjera sigurnosti.
Što za vas znači priznanje za značajne rezultate i postignuća u zaštiti na radu te unaprjeđenje zaštite na radu?
Iskorist ću priliku da zahvalim svojim kolegama iz Europskog društva inženjera sigurnosti (ESSE) na nominaciji. ESSE ima članove, priznate stručnjake iz područja zaštite na radu iz 5 zemalja i sama činjenica da su me nominirali, priznanje je samo po sebi. S druge strane, primiti to isto priznanje u kategoriji s ljudima koji imaju više radnog staža u zaštiti na radu nego što ja imam godina života jest privilegija, ali istovremeno i velika odgovornost, poticaj i izazov.
S kojim ste svojim postignućima, kada je riječ o zaštiti na radu, posebno zadovoljni?
Ne mogu govoriti o svojim postignućima izvan institucija u kojima radim (HZZZSR) ili sam radila (Državni inspektorat). Raduju me projekti koje HZZZSR provodi proteklih godina. Ovdje bih posebno istaknula projekt kojim smo u suradnji sa 52 srednje strukovne škole o zaštiti na radu razgovarali s više od 1500 učenika koji se školuju za 12 strukovnih zanimanja. Učenicima smo održali predavanja usmjerena na rizike njihovih budućih zanimanja te izradili edukativne postere i letke. Tu je i razvoj modela za istraživanje nesreća i nezgoda na radu koji smo izradili zajedno sa stručnjacima zaštite na radu i koji je trenutno u fazi testiranja. Proveli smo i istraživanje implementacije koncepta „Zero accident vision“ u Hrvatskoj, a u pripremi je i transverzalna studija u zemljama u okruženju. U tijeku je razvoj radionica za razmjenu dobre prakse na ovu temu, a sve u cilju podizanja svijesti o važnosti zaštite na radu.
Koliko se u praksi uvažavaju rezultati istraživanja koje provodite u području zaštite na radu i što biste promijenili kada biste bili u prilici?
Određena istraživanja provedena iz HZZZSR-a imala su svoju aplikativnu vrijednost i rezultirala poduzimanjem aktivnosti. Primjerice, kada smo istraživali praksu istraživanja nesreća na radu u Hrvatskoj (2012.) uočeno je kako se ista ne provodi te je u tom smislu razvijen projekt koji je rezultirao razvojem hrvatskog modela i budućeg stručnog seminara. Smatram da je u tom smislu važno da istraživanja koja se provode budu primjenjiva, održiva te da rješavaju konkretne probleme s kojima se sustav zaštite na radu suočava.
Smatrate li da je u Hrvatskoj svijest o problematici sigurnosti i zaštite zdravlja na radu dovoljno razvijena kod poslodavca i radnika?
Vjerujem da svaki uspješan poslodavac razumije uzročno posljedičnu vezu između uspjeha tvrtke te zdravog i sigurnog radnika. Takav je poslodavac spreman ulagati u kontinuirano unapređivanje zaštite na radu. Društvo u kojem je razvijena kultura sigurnosti rezultira i sviješću njezinih članova o važnosti sigurnog i zdravog radnog okruženja. Nažalost, mi još uvijek nismo društvo u kojem je takva kultura razvijena. Još uvijek ne prepoznajemo pravo na siguran rad kao temeljno ljudsko pravo već kao luksuz pojedinaca. Vjerujem da se svijest poslodavaca može i mora razvijati na način da se nagrađuju poslodavci koji ulažu u zaštitu na radu i koji pokazuju mjerljive rezultate takvih ulaganja. Paralelno, poslodavac mora imati stručnjaka zaštite na radu čije znanje odgovara nazivu i opisu poslova koje obavlja. Obrazovanje za ovo zanimanje i stručni ispit posljednjih godina značajno gube na kvaliteti. Zakonodavac dodatno podupire ovaj proces na način da snižava kriterije potrebne za polaganje stručnog ispita. Mislim da je izuzetno važno da se stvore uvjeti za obrazovanje ovog profila stručnjaka na preddiplomskim, diplomskim i poslijediplomskim sveučilišnim studijima te da osnuje strukovna komora koja će definirati uvjete i osigurati da iza naziva stručnjak zaštite na radu, zaista stoji stručnjak s visokim kompetencijama.
Sudjelovali ste u osnivanju i radu stručnih udruga te je na vašu inicijativu formiran Balkan OSH. Jeste li zadovoljni postignućima Balkan OSH-e i kakvi su planovi?
Nisam inicirala osnivanje BalcanOSHneta. Ova odlična ideja jednako kao i ideja o Europskom društvu inženjera sigurnosti dolazi od iskusnih kolega iz zemalja u okruženju (Makedonija, Bugarska, Slovenija, Srbija, Crna Gora, Albanija i Hrvatska), posebice gosp. Petkovskog iz makedonske MOSHE, a od kojih imam priliku učiti i razvijati vlastite kompetencije te takva znanja prenositi kolegama u Hrvatskoj. U cijeloj ovoj priči sam sudjelovala na osnivačkoj skupštini gdje je mreža i osnovana simboličnim potpisivanjem sporazuma o suradnji između strukovnih udruženja prošle godine u Bugarskoj. Ideja je razmjenjivati iskustva i dobru praksu između pojedinaca i organizacija u zemljama regije na neformalan način. Dosadašnja praksa i razmjena iskustava s kolegama iz ESSE-a pokazala je kako se u regiji suočavamo sa sličnim problemima. Svatko od nas u određenim područjima ima više znanja i iskustva, a razmjenom istih i širenjem znanja možemo samo profitirati.
