Mirenje – brži i lakši način rješavanja radnih sporova iz područja zaštite na radu

Mirenje ima značajno mjesto u rješavanju sporazumnog rješavanja sporova i dugu tradiciju u državama članicama Europske unije. Podoban je za mirenje svaki spor o pravima u kojima stranke mogu slobodno raspolagati i kada postoji spremnost i volja stranaka riješiti spor nagodbom, a naročito rješavanje radnih sporova iz područja zaštite na radu. Budući da u ovom trenutku pri sudovima postoji značajan broj radnih sporova koji se odnose na tužbene zahtjeve vezane za naknadu štete zbog ozljeda na radu, profesionalne bolesti i mobing, pokretanjem postupka mirnog rješavanja sporova, a koji bi se okončao nagodbom stranaka, došlo bi do značajne financijske uštede, skratilo bi se vrijeme rješavanja sporova, rasteretili sudovi te aktivnim sudjelovanjem stranaka na dogovoreni i prihvatljiv način sklopila bi se nagodba na njihovo obostrano zadovoljstvo.

1. UVOD

Mirenje ima značajno mjesto u rješavanju sporazumnog rješavanja sporova i dugu tradiciju u državama članicama Europske unije u kojima nepristrane i stručne osobe pomažu strankama postići nagodbu. Najveći broj pokrenutih postupaka mirenja i sklopljenih nagodbi na području Europske unije proizlazi iz područja radnog prava.

Mirenje u pravnom sustavu Republike Hrvatske uređuje mirenje u građanskim, trgovačkim, radnim i drugim sporovima o pravima kojima stranke mogu slobodno raspolagati. Sve veći broj radnih sporova iz područja zaštite na radu pokazatelj su da postoji potreba za promicanjem mirnog rješavanja sporova, a kako bi se smanjio broj radnih sporova na sudovima i pokušalo iste riješiti nagodbom stranaka. Potrebno je djelovati preventivno radi smanjenja ukupnog broja radnih sporova i to promjenom poslovnog morala, mentaliteta i ljudskih odnosa u radnom okružju te promicanjem pokretanja postupka mirenja sa ciljem postizanja nagodbe čiji oblik i sadržaj određuju stranke. Sukladno navedenom, postoji dobra praksa kada se ugovorom o radu uređuje rješavanje radnih sporova na način da su u slučaju spora proizašlog iz odredaba ugovora o radu stranke obvezne rješavati radni spor mirenjem, a ako se mirenje ne okonča nagodbom, stranke pokreću postupak pred nadležnim sudom.

2. MIRENJE U PRAVNOM SUSTAVU REPUBLIKE HRVATSKE

Sustav mirenja u Republici Hrvatskoj uređen je u najvećoj mjeri Zakonom o radu („Narodne novine“, broj 93/14.) i Zakonom o mirenju („Narodne novine“, broj 18/11.), ali i drugim zakonskim i podzakonskim propisima te internim aktima institucija koje provode mirenje.

Sporovi u kojima je obvezno mirenje propisani su Zakonom o radu te pripadajućim podzakonskim propisima. Temeljem čl. 206. Zakona o radu propisano je da se u slučaju spora koji može dovesti do štrajka ili drugog oblika industrijske akcije, mora provesti postupak mirenja propisan navedenim Zakonom, ako stranke spora nisu dogovorile neki drugi način njegova mirnog rješavanja. Mirenje provodi miritelj kojeg stranke u sporu izaberu s liste koju utvrđuje Gospodarsko-socijalno vijeće ili koju sporazumno odrede. Lista miritelja koju utvrđuje Gospodarsko-socijalno vijeće vodi se pri Gospodarsko-socijalnom vijeću. Sindikat ima značajnu ulogu u provođenju sporova u kojima je obvezno mirenje te su brojni članovi sindikata imenovani na navedenu Listu izmiritelja. Pravilnikom o načinu izbora miritelja i provođenju postupka mirenja u kolektivnim radnim sporovima („Narodne novine“, broj 130/15.) uređuje se način izbora miritelja, provođenje postupka mirenja i obavljanje administrativnih poslova za potrebe toga postupka. Ako se stranke u sporu drukčije ne sporazumiju, mirenje predviđeno navedenim Zakonom mora se dovršiti u roku od pet dana od dana dostave obavijesti o sporu Gospodarsko-socijalnom vijeću ili uredu državne uprave u županiji, odnosno uredu Grada Zagreba nadležnom za poslove rada. Stranke mogu okončati postupak mirenja sporazumom, a rješavanje kolektivnog radnog spora mogu sporazumno povjeriti arbitraži.

Temeljem čl.3.st.1.podst.1. Zakona o mirenju propisano da je mirenje svaki postupak, bez obzira na to provodi li se u sudu, instituciji za mirenje ili izvan njih, u kojem stranke nastoje sporazumno riješiti spor uz pomoć jednog ili više izmiritelja koji strankama pomažu postići nagodbu, bez ovlasti da im nametnu obvezujuće rješenje.

Postupke mirenja provode brojne institucije za mirenje: pravne osobe, tijela pravne osobe ili ustrojstvene jedinice pravne osobe koje organiziraju postupke mirenja u teritorijalno razgranatom sustavu na području Republike Hrvatske.

Način provođenja mirenja i imenovanje izmiritelja obavlja se prema pravilima o kojima su se stranke sporazumjele. U postupku mirenja najčešće sudjeluju izmiritelj, stranke te njihovi punomoćnici i/ili savjetnici, po potrebi i vještaci, a kao potpora strankama mogu se pridružiti i druge osobe od njihovog povjerenja, sindikalni povjerenik, član sindikata i druge osobe koje imaju interes u sporu ili imaju utjecaj na stranke oko njihovog rješavanja. Sukladno navedenom, ovlašteni zastupnici sindikata imaju pravo pružati pravnu pomoć i zastupati svoje članove u postupku mirenja, ali se ta praksa ne provodi u dovoljnoj mjeri. Izmiritelj je stručna osoba koja ima posebna znanja, pregovaračke i izmiriteljske vještine te na temelju sporazuma stranka provodi stručno, svrhovito i nepristrano postupak mirenja. Izmiritelj se predlaže iz registra izmiritelja, npr.: Lista izmiritelja Centra za mirenje Hrvatske udruge za mirenje.

Za mirenje je podoban svaki spor o pravima kojima stranke mogu slobodno raspolagati i kada postoji spremnost i volja stranaka riješiti spor nagodbom, a naročito rješavanje radnih sporova iz područja zaštite na radu. Stranke mogu odlučiti svoj spor, poslovni ili drugi odnos riješiti mirenjem prije ili tijekom sudskog postupka, pa čak i nakon njegovog okončanja.

Mirenje počinje prihvatom prijedloga za provođenje postupka mirenja, osim ako je za sporove u kojima postoji obveza pokretanja postupka mirenja propisano ili ugovoreno drugačije. Postupak mirenja pokreće se na prijedlog jedne stranke koji je prihvatila suprotna stranka, na zajednički prijedlog stranka ili na prijedlog suda s kojim su stranke suglasne. Ako se stranke nisu drugačije sporazumjele, svaka snosi svoje troškove, a troškove postupka mirenja stranke snose na jednake dijelove, odnosno u skladu s posebnim zakonom ili pravilima institucija za mirenje. Pokretanjem postupka mirenja prije pokretanja sudskog spora ostvaruju se znatne uštede na sudskim pristojbama te na brojnim drugim troškovima povezanim s vođenjem sudskih postupaka.

Zakonom o mirenju propisano je da stranke koje su izabrale mirenje radi pokušaja rješavanja spora ne smiju izgubiti mogućnost pokretanja sudskog, arbitražnog ili drugog postupka zbog proteka zastarnog ili prekluzivnog roka. Pokretanjem postupka mirenja zastara se prekida. Slijedom navedenog, ugovorom o radu moguće je urediti rješavanje sporova na način da su stranke obvezne rješavati radne sporove mirenjem, a ako se postupak mirenja okonča bez zaključenja nagodbe, u roku od 15 dana od dovršetka mirenja, stranke podnose tužbu ili poduzimaju drugu radnju pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja prava. Dakle, ukoliko se ne uspije spor riješiti mirenjem, stranke mogu  nastaviti rješavanje spora u redovnom sudskom postupku.

Temeljem čl. 12. Zakona o mirenju propisano je da je mirenje dovršeno:

  • ako je jedna stranka uputila drugim strankama i izmiritelju pisanu izjavu o odustajanju od postupka mirenja, osim ako u postupku nakon odustajanja jedne stranke sudjeluju dvije ili više stranaka koje su voljne mirenje nastaviti,
  • ako su stranke uputile izmiritelju pisanu izjavu o dovršetku postupka,
  • odlukom izmiritelja da se postupak mirenja obustavlja, donesenom u pravilu nakon što je o tome strankama bila dana mogućnost da se izjasne, a zbog toga što daljnje nastojanje da se postigne mirno rješenje spora više nije svrhovito,
  • ako se nagodba ne sklopi u roku od 60 dana od početka mirenja, odnosno u drugom roku u skladu sa sporazumom stranaka,
  • sklapanjem nagodbe.

Uspješno provedeno mirenje se okončava nagodbom stranaka čiji oblik i sadržaj određuju same stranke te ima učinke ovršne isprave kad sadrži klauzulu ovršnosti, koja se po učinku izjednačava sa sudskom nagodbom ili pravomoćnom sudskom presudom. Dakle, u parnici sudac umjesto stranaka donosi odluku o njihovom sporu, dok u postupku mirenja o sporu odlučuju stranke. Ekonomičnost i učinkovitost postupka mirenja se očituje i u propisanom roku od 60 dana od početka mirenja u kojem se mora dovršiti mirenje, odnosno u drugom roku sukladno sporazumu stranaka. Stranke mogu u svakom trenutku odustati od pokrenutog postupka mirenja te uputiti drugim strankama i izmiritelju pisanu izjavu o odustajanju od postupka mirenja i time dovršiti postupak mirenja bez obveze prihvaćanja prijedloga nagodbe. Ako se stranke nisu drugačije sporazumjele, svaka snosi svoje troškove, a troškove postupka mirenja stranke snose na jednake dijelove, odnosno u skladu s posebnim zakonom ili pravilima institucija za mirenje. Pokretanjem postupka mirenja prije pokretanja radnog spora iz područja zaštite na radu ostvaruju se znatne uštede na sudskim pristojbama te na brojnim drugim troškovima povezanim s vođenjem sudskih postupaka. Ukupni troškovi mirenja su značajno manji od onih troškova i utrošenog vremena koje iziskuje rješavanje radnih sporova iz područja zaštite na radu u sudskom postupku.

4. INSTITUCIJE KOJE ORGANIZIRAJU POSTUPKE MIRENJA

Ministarstvo pravosuđa RH je akreditiralo Hrvatsku udrugu za mirenje, Forum za slobodu odgoja, Centar za mirenje i PROFI TEST d.o.o. kao institucije za mirenje i/ili obučavanje izmiritelja koja imaju dugogodišnje iskustvo i dobru praksu u provođenju postupka mirenja kao jeftiniji i brži način rješavanja sporova u odnosu na parnični postupak. Administrativni troškovi vezani su uz organiziranje, provođenje, okončanje i dokumentiranje postupka mirenja te iznose od 150,00 kn do 3.000,00 kn uvećano za PDV, ovisno o vrijednosti predmeta spora i instituciji u kojoj se provodi mirenje, a što je znatno manje od parničnog troška i odvjetničkih troškova.

Sustav mirenja je razgranat po teritorijalnim područjima Republike Hrvatske te se postupci mirenja provode i u Centrima za mirenje pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, Hrvatskoj udruzi poslodavaca, Hrvatskoj udruzi banaka, Hrvatskom uredu za osiguranje, Hrvatskoj obrtničkoj komori i dr.

Uz navedene institucije, postupak mirenja provodi i Centar za mirenje Hrvatske odvjetničke komore (HOK) koji je osnovan 17. listopada 2009.g. kada je donesen i Pravilnik o radu Centra za mirenje HOK i postupku mirenja te Etički Kodeks izmiritelja Centra za mirenje HOK s mandatom od tri godine, a visina naknade propisana je Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Članovi Centra za mirenje HOK u ulozi medijatora ili odvjetnika  stranke u medijaciji sudjeluju u brojnim medijacijama u svojim kancelarijama i drugim centrima u razgranatom sustavu na području cijele Hrvatske.

U suradnji s Ministarstvom pravosuđa Republike Hrvatske 2006.g. započeo je Pilot projekt – «Mirenje pri sudovima«, kojim se prvi put u Republici Hrvatskoj strankama u sporu na sudovima, u parničnom postupku, pruža potpuno nova usluga rješavanja njihovih sporova na za njih pogodniji, brži i jeftiniji način. Sukladno navedenom, postupak mirnog rješenja spora uz nadležne institucije za mirenje, moguće je provesti i pri sudovima. Mirenje (medijacija) pred sudom je dobrovoljan, neformalan, povjerljiv, brz i besplatan postupak. Uspješno mirenje završava se nagodbom čiji oblik i sadržaj određuju same stranke, a ona se, nakon što su se stranke dogovorile o njezinu sadržaju, sklapa pred sucem u formi sudskog zapisnika i izjednačena je sa sudskom nagodbom. Izmiritelji (medijatori) određuju se s liste suda, a čine je suci, odvjetnici i drugi pravnici, te stručnjaci iz drugih različitih profesija. U postupku mirenja, po potrebi, može sudjelovati i više od jednog izmiritelja (medijatora) – suizmiritelja. Izmiritelj (medijator), za razliku od suca u parničnom postupku, ne može donijeti odluku o predmetu spora ako stranke u mirenju ne postignu nagodbu.

Sukladno Kvartalnom izvješću po vrstama suda i vrstama predmeta s analitičkim pokazateljima Ministarstva pravosuđa u 2015. godini, razvidno je da je na općinskim sudovima zaprimljeno 427, a riješeno 420 predmeta, dok na trgovačkim sudovima zaprimljeno je 67, a riješeno 70 predmeta.

Temeljem dostupnih statističkih podataka Općinskog radnog suda u Zagrebu, razvidno je da se na dan 1. siječnja 2013. godine od ukupnog broja svih predmeta, 14,50 posto predmeta odnosi na naknade štete, a 0,52 posto na mobing uz kontinuirani porast podnesenih tužbenih zahtjeva.

Slika stanja (Foto: ZUZNR)
Slika 1: Statistika Općinskog radnog suda u Zagrebu na dan 1.1.2013.

Sukladno navedenom, osim velikog broja radnih sporova koji se odnose na tužbene zahtjeve vezane za naknadu štete i mobing, razvidna je dugotrajnost postupka. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu posl.br.: 16 Pr-949/12-114 od dana 20. srpnja 2012. godine, a koja je postala pravomoćna 2013. godine presuđeno je da se odbija tužbeni zahtjev radnika protiv poslodavca za naknadu štete zbog zadobivene teške tjelesne ozljede na radu dana 28. rujna 2000. godine uz naknadu parničnog troška u iznosu od 185.563,25 kn).

Budući da u ovom trenutku pri  sudovima postoji značajan broj radnih sporova koji se odnose na tužbene zahtjeve vezane za naknadu štete zbog ozljeda na radu, profesionalne bolesti i mobing, pokretanjem postupka mirnog rješavanja sporova došlo bi do značajne financijske uštede, skratilo bi se vrijeme rješavanja sporova, rasteretili sudovi, postigao sporazum stranaka o nagodbi  na njihovo obostrano zadovoljstvo i održali korektni odnosi samih stranaka.

Pored brojnih postupaka okončanih postupaka mirenja, ističe se pozitivna praksa mirenja u trgovačkim i radnim sporovima društava Končar–Elektroindustrija, Dalekovod, Hrvatske pošte i dr. Društvo Radnik primjenjuje postupak mirenja te svi zaposlenici i poslovni partneri potpisuju ugovor s klauzulom da je u slučaju spora nadležan Centar za mirenje pri Hrvatskoj gospodarskoj komori te su na taj način prevenirali 40 sudskih postupaka, a uspješnost je bila 90 posto.

4. ZAKLJUČAK

Cilj je ukazati na stanje i probleme u području i probleme u području radnih sporova iz područja zaštite na radu, kao i moguća rješenja putem afirmacije mirenja pri sudovima, kao i izvan sudova, a kako bi se ubrzalo rješavanje te vrste sporova, uštedjelo na vremenu i troškovima te aktivnim sudjelovanjem stranaka na obostrano dogovoreni i prihvatljiv način iznašlo rješenje uz pomoć izmiritelja kao stručne i neutralne osobe izabrane voljom samih stanaka u svrhu smanjivanja velikog broja radnih sporova pri nadležnih sudovima.

Pokretanjem postupka mirenja prije pokretanja sudskog spora ostvaruju se znatne uštede na sudskim pristojbama te na brojnim drugim troškovima povezanim s vođenjem sudskih postupaka. Obzirom na tešku gospodarsku situaciju u Republici Hrvatskoj i preopterećenost sudova, a u svrhu promicanja postupka mirenja, bilo bi pozitivno učiniti javno dostupnim podatak o sudskim i drugim troškovima u području radnih sporova iz područja zaštite na radu, a temeljem kojega bi bila razvidna ušteda za stranke koje su postupak mirenja okončale nagodbom u odnosu na stranke koje su po istoj osnovi okončale sudski spor pravomoćnom presudom.

Mirenje za stranke predstavlja najpogodniji način rješavanja njihovog radnog spora iz područja zaštite na radu jer tijekom mirenja stranke zadržavaju kontrolu nad postupkom i provodi se u interesu svih stanaka u najkraćem roku i s minimalnim troškovima uz podršku stručnog izmiritelja sa ciljem postizanja  nagodbe od zajedničkog interesa.

LITERATURA

[1]    Zakonom o radu, „Narodne novine“, broj 93/14.
[2]    Zakon o zaštiti na radu, “Narodne novine” broj 71/14., 118/14., 154/14.
[3]    Pravilnik o načinu izbora miritelja i provođenju postupka mirenja u kolektivnim radnim sporovima, „Narodne novine“, broj 130/15.
[4]    Hrvatska udruga za mirenje, dostupno na: http://mirenje.hr/category/vijesti/ na dan 13.06.2016.
[5]    Hrvatska odvjetnička komora, dostupno na http://www.hok-cba.hr/ na dan 13.06.2016.
[6]    Ministarstvo pravosuđa, Kvartalno izvješće po vrstama suda i vrstama predmeta s analitičkim pokazateljima Ministarstva pravosuđa u 2015. godini, dostupno na https://pravosudje.gov.hr/UserDocsImages/slike/Pravosudni%20sustav/Statistika%20sudova/I%20kvartal%202016.pngexact-address-of-site na dan 13.06.2016.
[7]    Općinski radni sud u Zagrebu, Statistika Općinskog radnog suda u Zagrebu na dan 1.1.2013., dostupno na http://sudovi.pravosudje.hr/orszg/index.php?linkID=24 na dan 13.06.2016.[8]   Općinski radni sud u Zagrebu, Presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl.br.: 16 Pr-949/12-114 od dana 20. srpnja 2012. godine

Autor: Ivana Teklić, Zavod za unapređivanje zaštite na radu
(Objavljeno: Zbornik radova, 6. Međunarodni stručno-znanstveni skup “Zaštita na radu i zaštita zdravlja”, Veleučilište u Karlovcu, ISSN 1848-5731, Karlovac, 2016.)