Sukladno članku 8. stavku 2. Bečke konvencije o diplomatskim odnosima iz 1961. godine, članovi diplomatskog osoblja misije ne mogu biti državljani države primateljice, osim uz suglasnost te države, koja svoju suglasnost može u svako vrijeme povući.
Slijedom navedenog, hrvatski državljani koji su zaposleni u stranim diplomatskim misijama u pravilu nemaju poseban diplomatski status, već su u svojim pravima izjednačeni s hrvatskim radnicima zaposlenima kod hrvatskih poslodavaca, odnosno obveze njihovih poslodavaca istovjetne su onima hrvatskih poslodavaca, odnosno stranih poslodavaca koji bi ugovorili primjenu prava Republike Hrvatske. Naime, sukladno Bečkoj konvenciji o ugovornim obvezama dopušteno je ugovaranje stranog prava na određeni ugovorni odnos.
Budući su Rumunjska i Republika Hrvatska države članice Europske unije, na pojedinačne ugovorne odnose važeće pravo Europske unije obuhvaća izravnu primjenu Uredbe (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I), odnosno odredbe Uredbe (EZ) br. 987/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o utvrđivanju postupka provedbe Uredbe (EZ) br. 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti.