Sukladno odredbama Zakona o radu, na osobu koja se stručno osposobljava za rad, primjenjuju se odredbe o radnim odnosima toga zakona i drugih zakona, osim odredbi o sklapanju ugovora o radu, plaći i naknadi plaće te prestanku ugovora o radu.
Iako se osoba koja je polaznik stručnog osposobljavanja za rad ne nalazi u radnom odnosu kod poslodavca (nema sklopljen ugovor o radu), na nju se kao i na svakog drugog radnika primjenjuju odredbe Zakona o radu koje reguliraju institut godišnjeg odmora.
Dakle, odredbe Zakona o radu propisuju da radnik ima za svaku kalendarsku godinu pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od najmanje četiri tjedna. Radnik koji se prvi puta zaposli stječe pravo na cijeli godišnji odmor nakon 6 mjeseci neprekidnog rada. Radnik koji u kalendarskoj godini u kojoj je zasnovao radni odnos nije stekao pravo na puni godišnji odmor jer nije radio šest mjeseci, ima pravo na razmjeran dio godišnjeg odmora. Razmjerni dio godišnjeg odmora utvrđuje se u iznosu od jedne dvanaestine godišnjeg odmora za svaki mjesec rada.
Prema navedenom, nema zapreke da polaznik stručnog osposobljavanja za rad izrazi želju za korištenjem godišnjeg odmora i prije stjecanja prava na „puni“ godišnji odmor, no poslodavac ne mora i odobriti radniku takvo korištenje, obzirom da konačnu odluku o rasporedu korištenja godišnjih odmora donosi poslodavac.