Sukladno odredbama Zakona o radu, pravo radnika na tjedni odmor uređeno je u neprekidnom trajanju od najmanje dvadeset četiri sata, kojem se pribraja dnevni odmor iz članka 74. Zakona. Predmetnim člankom propisano je da tijekom svakog vremenskog razdoblja od dvadeset četiri sata, radnik ima pravo na dnevni odmor od najmanje dvanaest sati neprekidno.
U skladu sa Zakonom, radnik tjedni odmor koristi nedjeljom, te u dan koji nedjelji prethodi, odnosno iza nje slijedi, a ako ga ne može koristiti u propisanom trajanju, mora mu se za svaki radni tjedan omogućiti korištenje zamjenskog tjednog odmora odmah po okončanju razdoblja koje je proveo na radu, zbog kojeg tjedni odmor nije koristio ili ga je koristio u kraćem trajanju.
Uzimajući u obzir da u određenim slučajevima poslodavac nije u mogućnosti organizirati raspored rada radnika na način da svi radnici tjedni odmor koriste u nedjelju, odnosno u subotu ili ponedjeljak, ovu odredbu valja primjenjivati u vezi sa člankom 75. stavkom 4. Zakona, kojim je propisan zamjenski tjedni odmor, a kojeg je poslodavac radniku dužan omogućiti najkasnije do ostvarivanja prava na slijedeći tjedni odmor.
Zakonom nije propisana mogućnost da radnik koristi slobodne dane umjesto korištenja tjednog odmora.
Slijedom navedenog, ako radnik ne može koristiti tjedni odmor u minimalnom trajanju kojem to propisuje Zakon (36 sati), nego na primjer koristi tjedni odmor u trajanju od 24 sata, mora mu se odmah nakon prestanka takvog rada omogućiti korištenje tih dodatnih 12 sati, pa će koristiti 48 sati tjednog odmora (36 sati redovnih i 12 sati zamjenskih).