U uređenju instituta probnoga rada, u cilju usklađivanja s Direktivom (EU) 2019/1152 o transparentnim i predvidivim radnim uvjetima u Europskoj uniji, propisana je mogućnost produžetka razdoblja probnoga rada vezanog uz opravdanu odsutnost radnika s posla i to razmjerno dužini trajanja odsutnosti na probnom radu, tako da ukupno trajanje probnoga rada prije i nakon njegova prekida, ne može biti duže od šest mjeseci.
Ako su ugovorne strane prilikom sklapanja ugovora o radu ugovorile da se trajanje probnog rada može produžiti razmjerno dužini trajanja nenazočnosti na probnom radu, tada se probni rad produžuje sam po sebi, dakle, bez voljnog poticaja. Međutim, ako to strane ugovora o radu nisu predvidjele, tada je za produljenje trajanja probnog rada potrebna suglasnost volja obiju ugovornih strana, jer se jednostranom voljom ne može nametnuti neka nova obveza drugoj strani, bez obzira koja od strana predlaže produljenje probnog rada. Drugim riječima, produženje probnog rada može predložiti i jedna i druga strana, a obje se oko toga trebaju usuglasiti.