Pod poslom koji se obavlja sezonski, u smislu Zakona o radu, smatra se posao čiji se opseg i intenzitet privremeno povećavaju u skladu s povećanjem intenziteta poslovnih aktivnosti određenih djelatnosti koje ovise o izmjeni godišnjih doba, na način da je u određenim godišnjim razdobljima, koja tijekom kalendarske godine mogu trajati ukupno najduže devet mjeseci, povećana potreba za njegovim obavljanjem, a u drugim se razdobljima smanjuje ili potpuno nestaje.
Dakle, radi se o poslovima u određenim djelatnostima kod kojih postoji različit intenzitet poslovnih aktivnosti, odnosno u određenim se razdobljima tijekom godine pojavljuje povećana potreba za zapošljavanjem radnika radi obavljanja određenih vrsta poslova.
Poslodavac je dužan radniku tijekom svakog vremenskog razdoblja od dvadeset četiri sata, osigurati dnevni odmor od najmanje dvanaest sati neprekidno. Iznimno, takav odmor može trajati kraće, odnosno osam sati neprekidno, za punoljetne radnike koji rade na sezonskim poslovima, a koji se obavljaju u dva navrata tijekom radnog dana. U tom slučaju, korištenje zamjenskog odmora mora se omogućiti odmah po okončanju razdoblja koje je proveo na radu zbog kojeg je dnevni odmor koristio u kraćem trajanju.