Temeljem odredbe članka 73. stavka 1. Zakona o radu radnik koji radi najmanje šest sati dnevno ima svakog radnog dana pravo na odmor, odnosno stanku od najmanje trideset minuta, osim ako posebnim propisom nije drugačije određeno.
Kako Zakon o radu propisuje uvjet minimalnog dnevnog trajanja rada kojeg radnik mora ostvariti da bi mu se priznalo pravo na odmor (stanku), mišljenja smo da ukoliko radnik radi kod poslodavca s polovicom punom radnog vremena prema posebnom propisu (četiri sata dnevno), neće ostvariti pravo na stanku.