Sukladno odredbama Zakona o radu, visina naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora određuje se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini radnikove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uključujući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).
Ukoliko pojedini kolektivni ugovori odnosno drugi izvori radnoga prava sadrže odredbe iz kojih proizlazi drugačiji način određivanja visine naknade plaće, poslodavac će primijeniti ono pravo koje je za radnika povoljnije.
Pritom napominjemo da prema odredbama Zakona u tromjesečni prosjek računanja naknade plaće ulaze i uvećanja plaće radnika ostvarena po osnovi prekovremenog rada, rada noću, smjenskog rada i slično.
Nadalje, ukoliko radnik u tri mjeseca koja prethode korištenju godišnjeg odmora nije radio i ostvarivao plaću, već je ostvarivao pravo na naknadu plaće (primjerice zbog korištenja rodiljnog dopusta), mišljenja smo da bi radnik trebao ostvariti naknadu plaće prema visini plaće koju bi primio kao da je radio.
Slijedom navedenoga, iako se radnica koristila pravom na rad s polovicom punog radnog vremena sukladno odredbama Zakona o rodiljnim i roditeljskom potporama (dakle pola radnog vremena je radila, a pola je primala naknadu plaće), mišljenja smo da bi se kao osnovica za utvrđivanje naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, trebala uzeti ona plaća koju bi radnik primio da je radio u punom radnom vremenu, odnosno prije korištenja pravom iz sustava rodiljnih odnosno roditeljskih potpora, ali sukladno njezinom ugovorenom radnom vremenu u trenutku korištenja godišnjeg odmora, odnosno radnom vremenu u kojem sada doista i radi, a to je u ovom primjeru polovica njezinog radnog vremena, obzirom da za drugu polovicu ne prima plaću već naknadu plaće.