Poslodavac je dužan zaštititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti sa Zakonom o radu (Narodne novine, br. 93/14 i 127/17) i posebnim zakonima.
Zakon o radu također, određuje da je poslodavac dužan radniku osigurati uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika, u skladu s posebnim zakonom i drugim propisima.
Zaštitu dostojanstva radnika uređuje članak 134. Zakona o radu, na temelju kojega je moguće uputiti pritužbu vezanu za zaštitu dostojanstva radnika.
Sukladno navedenim odredbama o zaštiti dostojanstva radnika, poslodavac je dužan u roku utvrđenom kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu, a najkasnije u roku od osam dana od dostave pritužbe, ispitati pritužbu i poduzeti sve potrebne mjere primjerene pojedinom slučaju radi sprječavanja nastavka uznemiravanja, ako utvrdi da ono postoji.
Ako poslodavac u gore navedenom roku ne poduzme mjere za sprječavanje uznemiravanja ili ako su mjere koje je poduzeo očito neprimjerene, tada radnik koji je uznemiravan ima pravo prekinuti rad dok mu se ne osigura zaštita, pod uvjetom da je u daljnjem roku od osam dana zatražio zaštitu pred nadležnim sudom.
Ujedno, ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati da će poslodavac zaštititi dostojanstvo radnika, radnik nije dužan dostaviti pritužbu poslodavcu i ima pravo prekinuti rad, pod uvjetom da je zatražio zaštitu pred nadležnim sudom i o tome obavijestio poslodavca u roku od osam dana od dana prekida rada. Za vrijeme prekida rada i trajanja sudskog postupka, radnik ostvaruje pravo na naknadu plaće u iznosu koji bi ostvario da je radio.
Međutim, ukoliko radnik ne uspije u sporu, odnosno ako pravomoćnom sudskom odlukom ne bude utvrđena povreda dostojanstva radnika, poslodavac ima pravo od radnika zahtijevati povrat isplaćene naknade plaće.
Skrećemo Vam pažnju da sukladno sudskoj praksi proizlazi da se u slučaju prekida rada mora raditi o okolnostima koje su uvjerljive i poznate ne samo radniku već i objektivnom promatraču. Radnik tada tužbom može zahtijevati prestanak uznemiravanja i naknadu štete. Pri tom treba imati u vidu da postupci koji, u suštini, predstavljaju odluke u rukovođenju tvrtkom, kao i odluke o organizaciji poslova i izvršavanja radnih zadataka zaposlenika, ne predstavljaju uznemiravanje.