Na rad radnika – korisnika starosne mirovine, primjenjuju se pozitivne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju i Zakona o radu, kao općeg propisa radnoga prava.
Zakonom o mirovinskom osiguranju je propisano, da se korisniku mirovine koji se zaposli ili počne obavljati djelatnost na temelju koje postoji obveza na osiguranje, isplata mirovine obustavlja. Iznimno, mirovina se neće obustaviti, ako je riječ o korisniku prava na starosnu mirovinu, odnosno prijevremenu starosnu mirovinu, koji je nastavio raditi ili se tijekom korištenja toga prava zaposli do polovice punog radnog vremena.
S druge pak strane, u pogledu mogućnosti zakonitog i pravilnog sklapanja ugovora o radu i radnog odnosa takvog radnika, mjerodavne su odredbe Zakona o radu.
Dakle, korisnik starosne mirovine koji je u radnom odnosu s poslodavcem, je radnik u smislu Zakona o radu, te se na istu osobu kao takvu i nadalje primjenjuju sve odredbe Zakona o radu pod istim uvjetima kao i u odnosu na ostale radnike, osim onih odredbi koje Zakon o radu izričito isključuje (kao npr. pravo na otpremninu u slučaju otkaza ugovora o radu).
Kako odredbama Zakona o radu, koje uređuju materiju ugovora o radu na određeno vrijeme, nije isključena njihova primjena u odnosu na radnike korisnike starosne mirovine, tako se sva ograničenja propisana Zakonom u odnosu broj i trajanje takvih ugovora primjenjuju i na te radnike.