U organizaciji Zavoda za unapređivanje zaštite na radu i suradnji s Hrvatskom udrugom poslodavaca, Savezom samostalnih sindikata Hrvatske, Nezavisnim hrvatskim sindikatima, Maticom hrvatskih sindikata i Hrvatskom udrugom radničkih sindikata u Kući Europe u Zagrebu održan je okrugli stol na temu „Kako unaprijediti socijalni dijalog u području zaštite na radu“.
Na skupu su sudjelovali g. Denis Redžepagić u odsutnosti službeno spriječenog g. Branka Baričevića, voditelja Predstavništva Europske komisije u Hrvatskoj, g. Filip Kočiš, savjetnik ministrice gospodarstva, poduzetništva i obrta i potpredsjednice Vlade RH, gđa Josipa Klišanin, načelnica Sektora za rad i zaštitu na radu u Ministarstvu rada i mirovinskoga sustava, g. Marko Palada, član Savjetodavnog odbora za sigurnost i zdravlje na radu pri EK, gđa Gordana Palajsa i g. Nenad Seifert, predstavnici sindikata i poslodavaca u Upravnom odboru Europske agencije za zaštitu na radu, predstavnica HZZO gđa Vinka Longin Peš, članovi Nacionalnog vijeća za zaštitu na radu, predstavnici sindikalnih središnjica i udruženih sindikata, Hrvatske udruge poslodavaca i granskih udruga, predstavnici županijskih GSV-a, predstavnici strukovnih udruga, ovlaštenih tvrtki za poslove ZNR, stručnjaci za zaštitu na radu i drugi. Moderatorica rasprave bila je gđa Marija Hanževački, glavna tajnica NHS-a.
Obraćajući se nazočnima Vitomir Begović, ravnatelj Zavoda za unapređivanje zaštite na radu, podsjetio je da je ideja socijalnog partnerstva dobila svoj prepoznatljiv institucionalni profil potkraj 19. stoljeća, kada je u Njemačkoj provedbom zakonskih reformi definirano osiguranje radnika od pojedinih rizika, kao što su starost, bolest, nesreća na radu. U Njemačkoj te drugim europskim zemljama uspostavljeni su i mehanizmi industrijske demokracije te radničke participacije, čime je otvoren prostor dijaloga i suradnje između radničkih i organizacija poslodavaca te njihovih predstavnika. Na europskoj razini socijalni dijalog je integralni dio pravne stečevine Europske unije temeljem članaka 138. i 139. Ugovora o osnivanju Europske zajednice. U skladu s odredbama Ugovora, socijalni partneri EU-a imaju važnu ulogu pri osmišljavanju i provedbi politika zaštite na radu i zaštite zdravlja te u promicanju sigurnog i zdravog radnog i životnog okruženja. U našoj zemlji prije 24 godine, 21. siječnja 1994., polazeći od aktualne situacije i zajedničkih interesa Vlada RH, poslodavci i sindikati postigli su dogovor o institucionalnom socijalnom dijalogu i zaključili Sporazum kojim je utemeljeno Gospodarsko-socijalno vijeće. Dajući dužnu pažnju tom povijesnom danu i odnosima socijalnih partnera, Hrvatski sabor je na sjednici 12. listopada 2007. donio odluku o proglašenju 21. siječnja Danom socijalnog partnerstva u Republici Hrvatskoj, pa se današnjim radnim skupom prisjećamo i na taj dan. Uz sve uspone i teškoće, važno je istaknuti da je u protekle 24 godine uspostavljen hrvatski model socijalnog partnerstva, institucionalni i praktični okvir od radnog mjesta, preko lokalne do sektorske i nacionalne razine, koji svakog dana treba praktično primjenjivati. Nema nikakve dvojbe da socijalni dijalog i partnerstvo predstavljaju najučinkovitiji način pronalaženja zajedničkih rješenja i oblikovanja prijedloga mjera kojima se otvara perspektiva razvoja, zapošljavanja, boljih uvjeta i zaštite na radu, socijalne sigurnosti te promovira socijalna uključenost, socijalna pravda i solidarnost. Socijalni dijalog u području zaštite na radu potrebno je implementirati i osnažiti na svim razinama: nacionalnoj, međusektorskoj, sektorskoj, teritorijalnoj i mikro razini, zatim u tvrtki, ustanovi, na radnome mjestu. Institucionalni okvir i uspostavljene strukture uz stručnu potporu omogućavaju svim partnerima izravan utjecaj na unapređivanje zaštite na radu uz primjenu inovativnih rješenja. Godišnje se registrira nešto više od 13.000 ozljeda na radu, od čega oko 15 posto teških, 18 smrtnih slučajeva. Pored toga, na putu na posao i s posla ozljedi se oko 3.000 radnika. U prošloj godini je stopa bolovanja bila 3,29 a svaki dan je s rada bilo odsutno 44.000 radnika. U proračun HZZO kao poseban doprinos za zaštitu zdravlja na radu uplati se godišnje oko 570 milijuna kuna. Nisu li ovi pokazatelji dovoljan motiv za socijalni dijalog i akciju? Poslovni subjekti koji primjenjuju više standarde zaštite na radu uspješniji su i održiviji. Za poduzetnike i radnike zaštita na radu je alat za sigurna i zdrava radna mjesta, a to je i jedna od bitnih pretpostavki postizanja produktivnosti, konkurentnosti, gospodarskog rasta i razvoja. U boljoj zaštiti na radu interes mogu pronaći svi, poslodavci, sindikati, radnici i država a socijalni dijalog to može omogućiti. Uvjeren sam da će naš današnji skup, uvodna izlaganja i otvorena rasprava biti daljnji poticaj svim ključnim čimbenicima za unapređivanje socijalnog dijaloga u zaštiti na radu, kao području od posebnog društvenog interesa, zaključio je ravnatelj Begović.
U ime Ministarstva rada i mirovinskoga sustava nazočne je pozdravila načelnica Josipa Klišanin, istaknuvši partnersku ulogu ali i administrativnu potporu koje MRMS pruža u razvitku tripartitnog socijalnog dijaloga i socijalnog partnerstva ispred Vlade RH u našoj zemlji. U nadležnosti ovog Ministarstva je normativno uređenje propisa iz područja zaštite na radu, koje se provodi uz obvezne konzultacije socijalnih partnera – reprezentativnih udruga sindikata i poslodavaca, kao i pregovaranje vezano uz postizanje kolektivnih ugovora, dogovora o minimalnoj plaći i drugim radnim pravima, te ova Vlada nastoji maksimalno uvažiti stavove socijalnih partnera i postići dogovor kojim će se uskladiti koji put i oprečni stavovi kako bi se postiglo optimalno rješenje na zadovoljstvo svih strana.
Denis Redžepagić, u ime Predstavništva Europske komisije u Zagrebu, istaknuo je kako je tema ovog okruglog stola izuzetno interesantna, što govori i velik odaziv, odnosno ispunjena dvorana od 100 mjesta. Socijalni dijalog i zaštita na radu prioritetno su područje Europske komisije, te su dio Europskog stupa socijalnog prava, koji je su čelnici EU proglasili na sastanku na vrhu u Göteborgu u studenome 2017., a kojim je utvrđeno 20 ključnih načela i prava kojima će se podupirati pravedna tržišta rada i sustavi socijalne skrbi i njihovo dobro funkcioniranje.
U drugom dijelu okruglog stola u svojem izlaganju Vitomir Begović prezentirao je zakonodavne i institucionalne mogućnosti te ukazao na međuovisnost interesa poslodavaca, sindikata i radničkih predstavnika s ciljem unapređivanja socijalnog dijaloga u području zaštite na radu. U osiguranju temeljnih interesa radnika značajno mjesto zauzima pravo suodlučivanja. Prava i obveze u nadležnosti radničkih vijeća, povjerenika radnika za zaštitu na radu i predstavnika radnika u organu poslodavca ukazuju na njihov značaj ne samo u zastupanju i zaštiti prava zaposlenih, nego i u oblikovanju industrijskih odnosa kod poslodavca. Potreba prilagođavanja zahtjevima tržišta dovodi do stalnih promjena, koje u značajnoj mjeri ne samo da određuju položaj zaposlenih, nego i radničke predstavnike dovode u poziciju aktivnog subjekta i odgovornog socijalnog partnera upućenog na konstruktivnu suradnju s poslodavcem, pri čemu je, neovisno o različitim interesima, razvidan njihov zajednički interes.
Između radničkog vijeća, sindikata, povjerenika radnika za zaštitu na radu i poslodavca postoji međuovisnost interesa kroz proces obavješćivanja, savjetovanja i suodlučivanja. Direktivom 89/391/EEZ i brojnim smjernicama uređeno je pravo na radničku participaciju, pravovremeno savjetovanje poslodavca s radnicima i radničkim predstavnicima. Poslodavac je obvezan obavješćivati i savjetovati se s radnicima, odnosno njihovim predstavnicima o pitanjima zaštite na radu u skladu sa Zakonom o zaštiti na radu. Izbor povjerenika radnika za zaštitu na radu nije samo formalna mogućnost već potreba radnika ali i obostrani interes radnika i poslodavca. Istovremeno, poslodavac je obvezan savjetovati se s predstavnicima radnika o nizu pitanja iz područja zaštite na radu, a sve u cilju prevencije i unapređivanja zaštite na radu. Kako bi radnici bili pravodobno i detaljno obaviješteni o svim temama iz područja zaštite na radu, njihov povjerenik mora imati povjerenje radnika, respekt poslodavca i njegovih suradnika, mora biti stručno osposobljen za rad, a u svakodnevnom djelovanju usmjeren na ispunjavanje svojih prava i obveza. Međutim, u ovom trenutku se može zaključiti da u značajnom broju radnih sredina nije izvršen izbor povjerenika radnika za zaštitu na radu, što negativno utječe na zastupanje interesa radnika u ovom izuzetno značajnom području.
Slijedom toga potrebno je pristupiti i provesti aktivnosti izbora povjerenika radnika za zaštitu na radu kao bitnog preduvjeta ostvarivanja prava i interesa radnika te obveza poslodavaca.
Izuzetno je važno težište socijalnog dijaloga prenijeti na razinu udruga sindikata i udruga poslodavaca jačajući kolektivno pregovaranje, kao i dijalog, partnerstvo i suodlučivanje na razini trgovačkih društava i ustanova, a sukladno ovlastima partnera, koje proizlaze iz odredbi Zakona o radu, Zakona o zaštiti na radu i samih kolektivnih ugovora. Socijalni dijalog i partnerstvo na području zaštite na radu od mikro do nacionalne razine može pridonijeti stalnom poboljšanju i unapređivanju mjera i aktivnosti kojima se pozitivno utječe na sprječavanje nesreća, ozljeda na radu, profesionalnih i bolesti povezanih s radom, a time i očuvanje radne sposobnosti radnika tijekom cijelog radnog vijeka.
Predstavnici sindikata i poslodavaca u Upravnom odboru Europske agencije za zaštitu na radu Gordana Palajsa i Nenad Seifert osvrnuli su se na socijalni dijalog na razini EU i RH, te govorili o načinu rada i donošenju odluka u samom odboru, a ujedno su predstavili i glavne aktivnosti EU-OSHA-e. Premda je odbor europsko tripartitno tijelo, Seifert je istaknuo kako postaje i četveropartitni jer im se na sastancima često kao „četvrta strana“ pridruže i predstavnici Europske komisije, osobito kad je riječ o donošenju odluka o ključnim aktivnostima EU-OSHA-e. Govoreći o socijalnom dijalogu i ulozi socijalnih partnera kod nas, istaknuo je kako – kad je riječ o tržištu rada, radnim odnosima, nezaposlenima, socijalnim pravima i zaštiti na radu – poslodavci naglasak stavljaju na fleksibilnost i zaposlenost, sindikati na sigurnost, a Vlada RH na zaposlenost, no svima je zajedničko da žele što kvalitetniji dogovor za dobrobit ovog društva. Unaprijediti valja horizontalno pregovaranje – primjerice, granski kolektivni ugovori sklopljeni su samo u ugostiteljstvu i graditeljstvu, a potrebni su za mnoge djelatnosti. Poslodavci smatraju da zaštita na radu nije trošak, te je svaka aktivnosti vezana uz zaštitu na radu ujedno i aktivnost vezana uz poslovanje, no propisi bi trebali biti jednostavniji, razumljiviji i lako provedivi.
Gordana Palajsa podsjetila je kako je institucionalno kolektivno pregovaranje započelo još u 19. stoljeću u Njemačkoj, a teme su bile starost, bolest i ozljede na radu – dakle, zaštita na radu. Istaknula je važnost sindikata, koji su legitimni predstavnici radnika, za otvaranje i ostvarenje socijalnog dijaloga, a kad je riječ o kolektivnom pregovaranju traži se da sindikati, odnosno sindikalne središnjice budu reprezentativni. Gđa Palajsa je predstavnica sindikata u EU-OSHA-i na prijedlog četiri naše sindikalne središnjice, te je objasnila da europski Odbor zasjeda dvaput godišnje i na tim plenarnim sjednicama natpolovičnom većinom donosi odluke, međutim tzv. biroi sastaju su svaki mjesec. Istaknula je važnost tematskih, dvogodišnjih kampanja koje se provode u zemljama članicama a cilj im je podizanje razine svijesti o bitnim pitanjima sigurnosti na radu i zdravlja radnika. Sindikati ističu kako zaštita na radu nije trošak, nego investicija, a jedan od novih oblika financiranja zaštite na radu i osiguranja od štete može biti kroz paritetne fondove, čiji je model zaživio u, primjerice, Belgiji i Njemačkoj. U Hrvatskoj postoji samo jedan kolektivni ugovor iz zaštite na radu, u Petrokemiji Kutina, kojim su obuhvaćena prava i obveze 25 povjerenika ZNR i njihovih zamjenika, s time da koordinator profesionalno obavlja mandat, nakon čega se vraća na svoj prethodni posao, istaknula je Palajsa. Naglasila je i važnost edukacije kao prevencije u zaštiti na radu, te navela primjer SSSH u kojem je zaposlena, koji je proveo više radionica i tečajeva, a među njima i za povjerenike radnika za ZNR.
U trećem dijelu skupa uslijedila je rasprava uz vođenje moderatorice Marije Hanževački, u kojoj su sudionici ukazali na iskustva socijalnog dijaloga na razini EU, potrebu dužne pažnje prema zaštiti na radu u društvu, suradnju s kontakt točkom EU OSHA, probleme strukovnog i dualnog obrazovanja, izostanak kontrole provedbe kolektivnih ugovora, potrebu specifikacije troškova zaštite na radu u građevinskim elaboratima, jasno razgraničenje odgovornosti poslodavca i radnika u slučaju propusta u provedbi mjera zaštite na radu te otvaranje dijaloga o pravednijem i stimulativnijem modelu doprinosa za zaštitu zdravlja na radu. Sudionici su se osvrnuli i na pojedine mjere iz Akcijskog plana za rasterećenje gospodarstva i predložene izmjene i dopune Zakona o zaštiti na radu, posebno u dijelu kriterija i prijave teške ozljede na radu. Tijekom rasprave ukazano je i na određene teškoće u organizaciji i provedbi mjera zaštite na radu u obrazovnim ustanovama, određivanje broja i izbor povjerenika radnika za zaštitu na radu, primjenu nadzornih kamera u procesima rada i potrebu edukacije na tom području te probleme u provedbi propisa.
Na skupu je od strane svih sudionika naglašeno da zaštita na radu nije trošak, već investicija, a time i zajednički interes i obveza poslodavaca, sindikata, radnika i društvene zajednice.
Unatoč uspostavljenom širokom institucionalnom okviru, socijalni dijalog još uvijek nije u funkciji ostvarivanja odgovarajućeg sadržaja, kvalitete i učinaka na gospodarsku i socijalnu politiku, a u tom okviru i područje zaštite na radu nije izuzetak.
Polazeći od zakonodavnih i institucionalnih uvjeta od mikro do nacionalne razine, na okruglom stolu je zaključeno da prostora i potrebe za napredak u području zaštite na radu ima, a putem socijalnog dijaloga moguće je pridonijeti u svakoj radnoj sredini, sektoru i nacionalnoj razini u sprječavanju nezgoda, ozljeda na radu, profesionalnih i bolesti povezanih s radom. Posebno je značajno područje zaštite na radu i uvjeta rada detaljnije i primjereno konkretnoj djelatnosti, odnosno radnoj sredini regulirati granskim i „kućnim“ kolektivnim ugovorima, te uspostaviti redovitu i konstruktivnu suradnju poslodavaca i predstavnika sindikata, radničkih vijeća, povjerenika radnika za zaštitu na radu, odbora za zaštitu na radu i predstavnika radnika u organu poslodavca. Osnivanjem pri svim sektorskim i županijskim Gospodarsko-socijalnim vijećima Povjerenstava za unapređivanje zaštite na radu, moguće je poboljšati socijalni dijalog, jačati stručne i kadrovske kapacitete te ostvariti kontinuirane i vidljive rezultate u promicanju značaja zaštite na radu, kampanja i ukupnom podizanju razine znanja o organizaciji i provedbi učinkovitih mjera zaštite i prevenciji rizika.