U organizaciji Zavoda za unapređivanje zaštite na radu i Grada Mursko Središće održan je u Centru za kulturu „Rudar“, okrugli stol na temu „Prisjećanje na prošlost – Međimurski ugljenokopi i zaštita na radu“.
Povod za održavanje ovog skupa je najteža rudarska nesreća koja se u noći s 8. na 9. studenoga 1961. godine, dogodila u jami “Maj tri ” na području Murskog Središća.
Uoči skupa Dražen Srpak, gradonačelnik Grada Mursko Središće i Vitomir Begović, ravnatelj Zavoda za unapređivanje zaštite na radu sa suradnicima položili su cvijeće i zapalili svijeće ispred spomen obilježja „Maj tri“, te time odali počast desetorici poginulih rudara u teškoj nesreći u studenome 1961.godine u rudarskom oknu, u bivšem rudniku. Ravnatelj Zavoda, Begović sastao se i razgovarao s nazočnim, preživjelim, danas živućim rudarom iz nesreće 1961. godine, Franjom Bogdanom.
Voditelj Službe za zaštitu na radu, ovlaštenja, nadzor i analize u Zavodu Muhidin Omerdić, pozdravio je nazočne predstavnike Grada Mursko Središće, članove Nacionalnog vijeća za zaštitu na radu, stručnjake za zaštitu na radu, predstavnike ovlaštenih tvrtki za poslove zaštite na radu i druge.
Nakon minute šutnje za tragično stradale rudare, okrugli stol je otvorio i poželio sudionicima dobrodošlicu gradonačelnik Murskog Središća Dražen Srpak naglasivši kako je nesreća koja se dogodila prije 57 godina bila obavijena velom tajne, te mlađi sugrađani o samom događaju dugo nisu ni znali. Okrugli stol je prilika da se prisjetimo na poginule rudare, ali i da se naglasi važnost zaštite na radu u današnje vrijeme. Zahvalio je Zavodu i ravnatelju Begoviću na izuzetnoj suradnji, prepoznavanju važnosti obilježavanja tog događaja te zauzimanju za primjerene uvjete i zaštitu na radu u našoj zemlji.
Ravnatelj Zavoda, Vitomir Begović u svojem izlaganju ukazao je na povijesne činjenice i razloge organizacije skupa, naglasivši kako se Mursko Središće gospodarski počelo razvijati zahvaljujući otkriću nafte 1856. godine u obližnjoj Peklenici i Selnici, izgradnji željezničke pruge Čakovec- Lendava 1889. godine i naftovoda Selnica – Mursko Središće 1901. godine, te iskorištavanju ugljena poslije Prvoga svjetskoga rata u Peklenici i Murskom Središću.
Osvrnuo se na teške uvjete i iznimne napore kojima su rudari bili izloženi u svom radu, te na najtežu rudarsku nesreću u Hrvatskoj koja se u noći s 8. na 9. studenog 1961. godine dogodila u jami “Maj tri ” kada je buknuo požar te je poginulo deset rudara. Desetak godina poslije državna kompanija Međimurski ugljenokopi, koja je u najboljim danima imala i do 1.700 zaposlenih, zatvorila je 1972. godine posljednje rudarsko okno. Od osnivanja do zatvaranja rudnika iskopano je 4.593.961 tona ugljena ili prosječno 157.626 tona godišnje. Tijekom svog postojanja rudnici su bili nositelji gospodarskog razvitka ne samo Murskog Središća, već i tog dijela Međimurja. Pohvalio je zalaganje Grada Mursko Središće na čuvaju uspomene na prošlost i radnike koji su predanim radom omogućili današnjim generacijama da u suvremenim uvjetima stvaraju nove vrijednosti i nov život.
Radi prisjećanja na prošla vremena i izgubljene živote rudara, u okviru okruglog stola „Prisjećanje na prošlost – Međimurski ugljenokopi i zaštita na radu“ analizom rada u ugljenokopima i razloga tragedije, ukazuje se koliko je i u današnje vrijeme zaštita na radu važna i značajna, kao osnovno ljudsko pravo i područje od posebnog društvenog interesa. Na žalost niti danas usprkos tehnološkom napretku i odgovarajućoj legislativi nismo imuni od teških nesreća na radu, uključivo i onih sa smrtnim posljedicama.
Ravnatelj Zavoda Vitomir Begović iznio je statističke pokazatelje prema kojima je u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2010. do 2017. godine na radu smrtno stradalo 317 radnika, odnosno ukupno na radu i u vezi s radom 422 osobe. Uz 22 smrtna slučaja na radu, prosječna ukupna stopa ozljeda na radu u 2017.g. u RH bila je 13,01, a u Međimurskoj županiji 11,80.
Potrebno je izvlačiti pouke, prihvaćati, planirati i provoditi sve mjere unapređivanja zaštite na radu, kao neizostavni sastavni dio poslovne politike i izvođenja svake radne aktivnosti. Nesreće opominju da svatko od nas ima samo jedan život, a na njegovu duljinu svakako mogu utjecati učinkovita zaštita na radu i primjereni uvjeti rada. Hrvatska je ovog ljeta sa „Vatrenima“ dostigla vrh svijeta uz poruku „Iznad svih Hrvatska“. Budući da je takav pobjednički zanos, samoprijegor, odlučnost i cilj potreban i na ovom području, koristim priliku dodati još jednu poruku : „Iznad svega zaštita na radu !“, zaključio je izlaganje ravnatelj Zavoda Vitomir Begović, zahvaljujući gradonačelniku i njegovim suradnicima na promicanju važnosti zaštite na radu.
Mario Klanfar, iz Rudarsko – geološkog – naftnog fakulteta, Sveučilišta u Zagrebu u svojem izlaganju osvrnuo se na eksploataciju ugljena u Hrvatskoj, istaknuvši kako je prošlo 370 godina od prve koncesije do zatvaranja posljednjeg ugljenokopa u Hrvatskoj. Eksploatacija ugljena u Hrvatskoj počela je u 17. stoljeću u Labinštini u Istri, te nastavljena u 18. stoljeću u Kolanu na otoku Pagu, u Lučanama kraj Sinja i u području Siverića. Najproduktivniji period eksploatacije lignita i treseta bio je u 19. i 20. stoljeću na području Ivanca, Bilogore i Konjščine, smeđeg ugljena u 19. i 20. stoljeću u Hrvatskom zagorju, Dalmaciji i u Međimurju, te kamenog ugljena u 20.stoljeću u Istri tj. u Pićanskom i Labinskom bazenu. U 60-tim godinama eksploatacija pada, te se rudnici počinju zatvarati. Posljednji ugljenokop zatvoren je 1999. u Tupljaku. Danas se u Hrvatskoj eksploatiraju arhitektonsko-građevni kamen, ciglarska glina, gips, kremeni pijesak, sirovine za proizvodnju cementa, tehničko-građevni kamen i karbonatne sirovine, a stari rudnici ugljena imaju novi potencijal u vidu očuvanja baštine i revitalizacije i korištenja u turističke svrhe.
Srečko Tot iz Udruge za promicanje zaštite u Međimurskoj županiji govorio je o Međimurskim ugljenokopima 60-tih godina s osvrtom na zaštitu na radu, predstavljajući povijest eksploatacije ugljena u međimurskim ugljenokopima koja je neorganizirano počela u 19.stoljeću. Prvo organizirano vađenje rude isključivo površinski počinje 1919. godine na području Peklenice. Godine 1925. krenula je eksploatacija ugljena jamskim rudarskim radovima, te je otvorena prva rudarska jama „Hrastinka 1“. Iskorištavanjem ugljena bavilo se privatno poduzeće „Kraljić i Majhen“, a od 1946. do zatvaranja ugljenokopa 1972. iskorištavanjem ugljena se bavilo državno poduzeće „Međimurski ugljenokopi“. Tot je predstavio geološke prilike međimurskog kraja, naglasivši kako naslage iz pliocena i miocena obiluju glinovitim pijescima i smeđe-lignitnim ugljenom, to su pravilni slojevi bez nasjeda i s velikim dotokom podzemnih voda. Predstavio je i tehnologiju rada putem otkopne metode, te iznio statističke podatke o proizvodnji, broju i kvalifikacijama zaposlenih u rudarskoj industriji i proizvodnim učincima u šezdesetim godinama prošlog stoljeća. Predstavio je tadašnju organizaciju službe sigurnosti i spašavanja, te iznio tijek nesretnog događaja u noći s 8. na 9. studenoga 1961. kad je buknuo požar na 14. etaži i počeo se širiti drugim etažama i zahvaćati instalacije i potpornu građu. Spašavanje zarobljenih rudara trajalo je 15 sati, zbog trovanja ugljičnim monoksidom poginulo je 10 rudara. Nakon nesreće rudarski inspektor je naložio da se svim rudarima osiguraju samospasioci (filtarski uređaji za samospašavanje).
Poslije izlaganja održana je rasprava o zaštiti na radu u prošlosti i sadašnjosti gdje su sudionici iznijeli svoja usporedna iskustva o mjerama zaštite na radu koje su se nekad provodile i koje se danas provode u njihovim radnim sredinama, te se složili kako je područje zaštite na radu potrebno kontinuirano unapređivati.
Na osnovu iskazanog interesa nazočnih, ravnatelj Zavoda, Vitomir Begović je prezentirao novele Zakona o zaštiti na radu.
Nazočni su i ovom prilikom pohvalili rad Zavoda i iskazali očekivanja za nastavak njegovog rada i dosadašnjeg djelovanja.
Okrugli stol zaključio je ravnatelj Zavoda, Vitomir Begović, istaknuvši kako su prevencija rizika i promicanje sigurnijih i zdravijih uvjeta na mjestima rada ključni za očuvanje radne sposobnosti radnika, zadovoljavanje potreba tržišta rada, održivost mirovinskoga i zdravstvenog sustava, ostvarivanje poslovnih planova, postizanje produktivnosti, konkurentnosti, gospodarskog rasta te za materijalnu i socijalnu sigurnost pojedinca i njegove obitelji.
Učinkovitom prevencijom, organizacijom, dosljednom provedbom mjera zaštite na radu i zaštite zdravlja radnika, mogu se spriječiti nesreće, ljudske žrtve, ozljede i bolesti, a time i ogromne štete, sudski sporovi, prekršajne i kaznene sankcije, izostanci s rada zbog bolovanja i prerana umirovljenja.
Istaknuo je važnost akcijskog djelovanja poslodavaca, sindikata, radnika, stručnjaka za zaštitu na radu, zdravstvenih djelatnika i drugih čimbenika društva na primjerenom i učinkovitom ostvarivanju mjera zaštite na radu, što podrazumijeva sigurno i zdravo radno okruženje, te je zaključio porukom: „Zaštita na radu je prva!“.