U skladu sa člankom 10. stavkom 3. Zakona o radu, kada poslodavac nema potrebe za radom određenih radnika, može svoga radnika privremeno ustupiti u s njim povezano društvo u smislu posebnog propisa o trgovačkim društvima, u trajanju od neprekidno najduže šest mjeseci, na temelju sporazuma sklopljenog između povezanih poslodavaca i pisane suglasnosti radnika.
Uzimajući u obzir svrhu navedenog instituta, u njegovoj primjeni ne bi se moglo raditi o višekratnom uzastopnom ustupanju radnika, već bi u tom razdoblju od šest mjeseci, poslodavac morao ocijeniti da li su se uvjeti poslovanja promijenili na način da u odnosu na tako ustupljenog radnika može ispunjavati svoje temeljne obveze iz radnog odnosa (radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću).
Zakonom nije propisana zabrana ponovljenog privremenog ustupanja. Međutim, u tom slučaju moraju biti ispunjeni svi Zakonom propisani uvjeti, pri čemu osobito valja voditi računa da poslodavac isto provodi isključivo u svrhu zadržavanja u radnom odnosu onih radnika za koje kod poslodavca privremeno nema potrebe za njihovim radom, ali će nakon proteka određenog razdoblja (najduže šest mjeseci), kod poslodavca ponovno postojati potreba za njihovim radom.