U skladu sa Zakonom o radu (Narodne novine, br. 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22), ako kod radnika postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, smanjenje radne sposobnosti uz djelomični gubitak radne sposobnosti ili neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti koju je utvrdilo ovlašteno tijelo u skladu s posebnim propisom, poslodavac je dužan, uzimajući u obzir nalaz i mišljenje toga tijela, ponuditi radniku sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova za koje je radno sposoban, koji moraju, što je više moguće, odgovarati poslovima na kojima je radnik prethodno radio.
Ako poslodavac nije u mogućnosti radniku osigurati poslove koji odgovaraju njegovoj preostaloj radnoj sposobnosti, poslodavcu ostaje mogućnost otkazati ugovor o radu iz osobno uvjetovanih razloga. Osobno uvjetovanim otkazom, kao vrstom redovitog otkaza ugovora o radu otkazuje se ugovor o radu radniku koji zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa, pri čemu radnik ostvaruje pravo na otkazni rok i otpremninu u visini i pod uvjetima propisanim Zakonom o radu.
Člankom 62. Zakona o radu propisana je obveza poslodavca da razmotri zahtjev radnika koji je stranka ugovora o radu sklopljenog za puno radno vrijeme za sklapanje ugovora za nepuno radno vrijeme i obratno, ako kod njega postoji mogućnost za takvu vrstu rada.
Pri rješavanju radno pravnih statusa osoba koje su u radnom odnosu kod određenog poslodavca, poslodavac mora voditi računa o primjeni posebnih propisa, koji uzimajući u obzir posebnosti pojedinih djelatnosti i odredbe članka 1. Zakona o radu (kojim je propisano da se isti primjenjuje ako posebnim propisom nije drukčije određeno), kao lex specialis imaju prednost u primjeni u odnosu na Zakon o radu.