Odredbom članka 53. Zakona o radu utvrđena je mogućnost da se prilikom sklapanja ugovora o radu, ugovori probni rad. Svrha ugovaranja probnog rada je, s jedne strane, provjera radnikovih sposobnosti i vještina potrebnih za obavljanje poslova radnog mjesta za koje je sklopljen ugovor o radu, te s druge strane, upoznavanje radnika s uvjetima i zahtjevima radnog mjesta kako bi mogao ocijeniti da li mu odgovara rad na radnom mjestu za koje je sklopio ugovor o radu.
Poslodavac koji probni rad radnika ocijeni neuspješnim, može radniku iz tog razloga otkazati ugovor o radu do isteka probnog roka, odnosno nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdan razlog za otkaz ugovora o radu. Na takav se otkaz ne primjenjuju odredbe Zakona o otkazu ugovora o radu, osim odredaba koje propisuju da otkaz mora imati pisani oblik, mora biti obrazložen i dostavljen osobi kojoj se otkazuje.
Svrha ovakvog zakonskog uređenja je da se na otkaz zbog nezadovoljavanja na probnom radu ne primjenjuju ostale odredbe kojima je uređeno otkazivanje ugovora o radu, ali isto se ne odnosi na odredbu članka 34. Zakona o zabrani otkaza, kao normu zaštitnog karaktera u okviru zakonskog uređenja zaštite trudnica, roditelja i posvojitelja.
Navedenom odredbom, Zakon o radu propisuje zabranu otkaza za vrijeme trudnoće, korištenja rodiljnog, roditeljskog, posvojiteljskog dopusta, rada s polovicom punog radnog vremena, rada s polovicom punog radnog vremena radi pojačane njege djeteta, dopusta trudnice ili majke koja doji dijete, te dopusta ili rada s polovicom punog radnog vremena radi skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju, odnosno u roku od petnaest dana od prestanka trudnoće ili prestanka korištenja tih prava. Smisao ove odredbe je apsolutna zabrana otkaza odnosno donošenje odluke o otkazu određenim kategorijama radnika, sve dok traju okolnosti korištenja prava zbog kojeg i postoji zabrana otkaza, o čemu već postoji odluka u hrvatskoj sudskoj praksi.