Radno vrijeme radnika (dakle, svake osobe koja se po definiciji Zakona o radu smatra radnikom) može se rasporediti u jednakom, odnosno nejednakom trajanju po danima, tjednima, odnosno mjesecima.
Ako je radno vrijeme radnika nejednako raspoređeno, razdoblje takvog rasporeda ne može biti kraće od mjesec dana niti duže od jedne godine, pri čemu postoji obveza poslodavca da u okviru razdoblja koje je odlukom utvrđeno kao nejednak raspored radnog vremena, radnikovo radno vrijeme svede na njegovo ugovoreno puno, odnosno nepuno radno vrijeme.
Dakle, na kraju razdoblja utvrđenog nejednakog rasporeda radnog vremena, radno vrijeme radnika mora odgovarati njegovom ugovorenom radnom vremenu. U protivnom, „višak“ sati će se smatrati prekovremenim radom radnika.