Odredbe članka 221.h i članka 221.i propisuju obvezu ljudskog nadzora u automatiziranom sustavu upravljanja, a ista je važna u dva segmenta obavljanja platformskog rada, i to radi zaštite sigurnosti i zdravlja radnika te vezano uz praćenje rada i odluka donesenih u takvom sustavu upravljanja.
Iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da poslodavac ne smije dopustiti intenzitet rada koji ugrožava fizičko, odnosno mentalno zdravlje radnika koji rad obavlja korištenjem digitalne radne platforme, te da radnik koji smatra da mu je zbog okolnosti nastalih takvim radom povrijeđeno pravo na sigurnost i zdravlje na radu, ima pravo zatražiti od poslodavca zaštitu svoga prava odnosno pisano obrazloženje i preispitivanje pojedine mjere ili odluke. Slično tome, kada radnik smatra da mu je odlukom donesenom u automatiziranom sustavu upravljanja (npr. odlukom vezanom uz pristup radnim zadacima, odlukom o radnom vremenu, o mogućnosti napredovanja i osposobljavanja, odlukom vezanom uz obračun i isplatu plaće i naknada) povrijeđeno pravo iz radnog odnosa, ima pravo zatražiti od poslodavca zaštitu svojih prava, pisano obrazloženje i preispitivanje konkretne odluke.
Dakle, ako je radni odnos zasnovan između radnika i agregatora, tada opisane obveze ima agregator koji za digitalnu radnu platformu posreduje na tržištu. Stoga smo mišljenja da u ovom slučaju platforma mora svom posredniku na tržištu, koji je poslodavac radniku, omogućiti da ispunjava zakonske obveze poslodavca. Na koji način će isto biti ugovoreno između platforme i agregatora, Zakon o radu ne uređuje, jer su u pitanju međusobni ugovorni odnosi dvaju gospodarskih subjekata povezanih poslovnom suradnjom.