Sukladno odredbama Zakona o radu plaća radnika može se sastojati od osnovne odnosno ugovorene plaće, dodataka i ostalih primitaka te kao takva mora biti ugovorena, utvrđena ili propisana u brutoiznosu.
Ako osnove i mjerila za isplatu plaće nisu uređeni kolektivnim ugovorom, poslodavac koji zapošljava najmanje 20 radnika dužan ih je utvrditi pravilnikom o radu, a poslodavac koji nije u obvezi donošenja pravilnika ili pravilnikom o radu osnove i mjerila nije utvrdio, dužan ih je ugovoriti ugovorom o radu sklopljenim s radnikom. Pri tome se misli na one elemente koji utječu na određivanje plaće kao cjeline (određivanje ugovorene odnosno osnovne plaće, definiranje dodataka i primitaka koji mogu biti dio plaće radnika).
To konkretno znači da poslodavac treba ugovorom, odnosno pravilnikom o radu definirati i valorizirati svaki pojedini element koji utječe na određivanje plaće radnika kao cjeline.
Primjerice, kod dodatka na plaću treba urediti osnovu – naziv dodatka te mjerilo – npr. iznos postotka povećanja osnovice za sate provedene na radu zbog kojih radniku pripada pripadajući dodatak na plaću (npr. za prekovremeni rad – 50% dodatka na osnovicu).
S time u svezi, važno je istaknuti, da osnove i mjerila za isplatu plaće radnika prema Zakonu o radu ne mogu biti poslovna tajna.