Raspored radnog vremena utvrđuje se propisom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a ukoliko nije određen na opisan način o rasporedu radnog vremena odlučuje poslodavac pisanom odlukom.
Dakle, i preraspodjela radnog vremena kao jedan od načina organizacije radnog vremena sukladno odredbama Zakona o radu (Narodne novine, br. 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22, dalje: Zakon), može biti regulirana ugovorom o radu, ali zbog svoje specifične organizacije, Zakonom je propisan nadzor inspekcije rada plana preraspodjele kojega je poslodavac, u slučaju potrebe posla, dužan utvrditi te dostaviti inspektoru rada, ako takva preraspodjela nije prethodno ugovorena i uređena kolektivnim ugovorom, odnosno sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca.
Uzimajući u obzir gore opisane načine propisivanja rasporeda radnog vremena, navodimo kako radnik ne može utjecati na činjenicu utvrđivanja rasporeda radnog vremena kod poslodavca, odnosno za utvrđivanje preraspodjele radnog vremena nije potrebna suglasnost radnika, osim u slučajevima predviđenim člankom 67. stavkom 5. i 6. Zakona o radu, koji se odnose na vremensko ograničenje rada u preraspodijeljenom radnom vremenu te u slučaju zaštite posebno osjetljivih skupina radnika, kako to propisuje članak 68. Zakona.
Skrećemo pažnju, da ukoliko radnik s poslodavcem već ima ugovoreno (ugovorom o radu) „fiksno“ radno vrijeme primjerice, od ponedjeljka–petka od 9-17 sati, mišljenja smo kako nije moguće uvesti preraspodjelu radnog vremena bez izmjene samog ugovora, kojeg poslodavac ne može jednostrano mijenjati, već uz suglasnost radnika.
Vezano uz Vašu nedoumicu oko zakonskog uređenja trajanja instituta preraspodjele radnog vremena, a vezane uz članak 67. stavak 1. i 8. Zakona, navodimo kako se preraspodjela može utvrditi za razdoblje od 12 mjeseci neprekidno, ali razdoblja u kojima se može raditi duže od punog odnosno nepunog radnog vremena, mogu trajati četiri odnosno šest mjeseci, ako je tako ugovoreno kolektivnim ugovorom.
To bi značilo, da ako je preraspodjela utvrđena u trajanju od primjerice osam mjeseci, na kraju tako utvrđenog razdoblja, radnikovo radno vrijeme mora biti svedeno na njegovo ugovoreno radno vrijeme, a poslodavac mjesečni odnosno tjedni raspored rada unutar tog perioda prilagođava potrebama rada, pritom poštujući ograničenja propisana člankom 67. stavkom 8. Zakona (4/6 mjeseci u kojima radnik može radit duže od punog/nepunog radnog vremena), te člankom 67. stavkom 4. i 5. Zakona u odnosu na vremensko ograničenje rada na tjednoj razini.
Nadalje, ugovori o radu na određeno vrijeme za poslove koji se obavljaju u preraspodijeljenom radnom vremenu, sklapaju se za razdoblje u kojem je potrebno radnikovo radno vrijeme, svesti na njegovo ugovoreno radno vrijeme.
Tako, ako preraspodjela radnog vremena traje ukupno osam mjeseci, potrebno je sklopiti ugovor o radu na određeno vrijeme u trajanju od osam mjeseci, a unutar toga razdoblja, radnik će raditi duže odnosno kraće od njegovog ugovorenog radnog vremena, kako bi mu istekom ugovora radno vrijeme bilo svedeno na ugovoreno radno vrijeme.
Ako bi takav radnik po isteku ugovora o radu, (bilo prije ugovorenog isteka ugovora o radu, bilo istekom ugovora) imao višak sati, navedeno će mu se tretirati kao prekovremeni rad.
U odnosu na pitanja uređenja plaća radnika koji rade u preraspodijeljenom radnom vremenu, napominjemo kako se sukladno odredbi članka 62. stavka 6. Zakona o radu plaća i druga materijalna prava radnika, utvrđuju i isplaćuju razmjerno ugovorenom radnom vremenu, osim ako kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije uređeno.
Dakle, poslodavac je u obvezi isplaćivati plaću sukladno ugovorom o radu ugovorenom radnom vremenu neovisno o preraspodjeli radnog vremena, osim ako kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili samim ugovorom o radu nije drukčije uređeno.
Ukoliko bi poslodavac temeljem gore navedenih pravnih izvora imao mogućnost isplaćivanja plaće u skladu s odrađenim radom u preraspodijeljenom radnom vremenu, iznos plaće mogao bi umanjen sukladno preraspodijeljenom odrađenom (kraćem) radnom vremenu, na način kako to propisuju navedeni izvori.
U protivnom, radniku će se i u razdoblju kada je radio više kao i u razdoblju kada je radio manje od punog ili nepunog radnog vremena, uvijek obračunati i isplatiti plaća za puno ili nepuno radno vrijeme.
Ako je radniku, kojemu se plaća za svaki mjesec obračunava prema fondu sati za taj mjesec neovisno o stvarno odrađenim satima, na kraju razdoblja preraspodjele prosječno radno vrijeme duže od punog ili nepunog radnog vremena, takav višak sati mora se obračunati i isplatiti kao prekovremeni rad.
Radniku se u ni kojem slučaju za ugovoreno puno radno vrijeme ne može isplatiti iznos niži od najnižeg mjesečnog iznosa bruto plaće propisanog sukladno odredbama Zakona o minimalnoj plaći (Narodne novine, br. 118/18, 120/21).
Novu preraspodjelu radnog vremena, moguće je uvesti odmah po proteku razdoblja za koje je prethodna utvrđena, pritom se pridržavajući odredaba pravnih izvora kojima se takva organizacija radnog vremena utvrđuje.