Blagdani i neradni dani propisani Zakonom o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj su dani u koje radnici ne rade, odnosno oslobođeni su obveze rada s pravom na naknadu plaće. Od općeg pravila da se u te dane ne radi postoje iznimke kada priroda posla zahtjeva da određeni radnici rade i u te dane za koje, sukladno odredbi članka 94. Zakona o radu, ostvaruju pravo na povećanu plaću.
Slijedom navedenoga, moguće su tri situacije. Radnik ostvaruje pravo na naknadu plaće samo za dane u koje bi inače trebao raditi i primiti plaću, a ne radi zbog toga što je blagdan ili neradni dan utvrđen Zakonom. Kada blagdan „pada“ u dan kada bi radnik trebao raditi i zaista radi navedenoga dana, ima sukladno članku 94. Zakona o radu pravo na povećanu plaću za rad blagdanom.
Nadalje, ukoliko radnik u dane blagdana ne radi jer nije inače trebao raditi (npr. kod preraspodjele/nejednakog rasporeda radnog vremena, smjenskog rada i drugo odnosno ako u dan blagdana prema rasporedu radnog vremena radnik nije trebao raditi) radnik ne ostvaruje prethodno navedeno pravo na naknadu plaće.
U odnosu na zakonsko uređenje pitanja tjednog odmora navodimo kako bi poslodavac pri određivanju tjednog odmora radnika sukladno odredbi članka 75. Zakona o radu, morao voditi računa da radniku kojem je dan tjednog odmora nedjelja i koji na taj dan mora raditi, kao tjedni odmor ne odredi dan koji je ujedno i blagdan. Izuzetak bi bio slučaj kada je raspored radnog vremena radnika unaprijed određen, na način da umjesto nedjelje, radnik tjedni odmor koristi primjerice u subotu ili u ponedjeljak, tako određen tjedni odmor ujedno bi „pao“ na dan koji je Zakonom o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj određen kao blagdan.
Međutim, navedeno se ne bi odnosilo na određivanje zamjenskog tjednog odmora, u kojem slučaju poslodavac mora voditi računa da ga radniku ne odredi u dane blagdana ili neradnih dana u skladu s posebnim propisom.