Zakonom o radu postavljena je gornja granica na način da puno radno vrijeme može iznositi najviše četrdeset sati tjedno.
Radno vrijeme radnika može se u skladu sa Zakonom o radu, rasporediti u jednakom, odnosno nejednakom trajanju po danima, tjednima, odnosno mjesecima.
Kod nejednakog rasporeda radnog vremena te kod preraspodjele radnog vremena, u određenim razdobljima radnik može raditi duže, a u određenim razdobljima kraće, uz ograničenja propisana Zakonom te uz obavezu poslodavca da vodi računa da na kraju takvog razdoblja radnikovo radno vrijeme svede na njegovo ugovoreno puno, odnosno nepuno radno vrijeme.
Raspored radnog vremena se utvrđuje propisom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu. Ako raspored radnog vremena nije utvrđen na navedeni način, o istome odlučuje poslodavac pisanom odlukom.