U skladu sa člankom 18. Zakona o radu, poslodavac može, u okviru privremenog i povremenog prekograničnog pružanja usluga, na ograničeno vrijeme svog radnika uputiti na rad u inozemstvo radi obavljanja ugovorenih poslova. Obveze poslodavca se razlikuju ovisno o trajanju upućivanja, odnosno o tome traje li isto duže od četiri uzastopna tjedna ili kraće. Ako traje duže, poslodavac s radnikom mora imati sklopljen pisani ugovor o radu s dodatnim podacima, a ako traje kraće, samo pisanu informaciju o istima.
Iako Zakonom o radu nije definirano što se smatra službenim putovanjem, uzimajući u obzir obvezni sadržaj ugovora o radu radnika koji se upućuje na rad u inozemstvo u trajanju dužem od četiri uzastopna tjedna, mišljenja smo da se službenim putovanjem smatra ono putovanje koje traje kraće od četiri uzastopna tjedna, na koje poslodavac upućuje radnika radi obavljanja poslova radnog mjesta radnika sukladno djelatnosti poslodavca. Pri tome, prije odlaska radnika na službeni put, poslodavac mu je dužan dati putni nalog čiji je sadržaj propisan Pravilnikom o porezu na dohodak.
Budući da se obveze poslodavca razlikuju ovisno o trajanju rada radnika u inozemstvu, poslodavac mora prethodno voditi računa da li se kod pojedinog upućivanja radi o službenom putu.