Zakonom o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, broj 110/19) utvrđeni su dani blagdana u koje se ne radi, s time da je u članku 5. određeno da u te dane radnici imaju pravo na naknadu plaće.
Radnik slijedom odredaba ovoga Zakona ostvaruje pravo na naknadu plaće za dane u koje bi inače trebao raditi i primiti plaću, a ne radi zbog toga što je blagdan ili neradni dan utvrđen Zakonom.
Kada blagdan pada u dan kada bi radnik po rasporedu rada trebao raditi i zaista radi navedenog dana, ima sukladno članku 94. Zakona o radu (Narodne novine, br. 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22) pravo na povećanu plaću za rad blagdanom. Zakon ne utvrđuje kvantitativno visinu povećanja plaće, već se visina i način povećanje iste za rad na dane blagdana utvrđuje kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu. Ako povećanje plaće za rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim posebnim zakonom nije određeno na prethodno navedeni način, a ugovor o radu ne sadrži dovoljno podataka na temelju kojih bi se ono moglo odrediti, radnik će ostvariti pravo na primjereno povećanje plaće. Pod primjerenim povećanjem plaće smatra se povećanje koje se redovito isplaćuje za takav rad, a ako ga nije moguće utvrditi, radnik ostvaruje pravo na povećanje koje odredi sud prema okolnostima slučaja.
Dakle, ako radnik u dane blagdana ne radi zbog toga što je blagdan, ostvaruje pravo na naknadu plaće.
Ako radnik u dane blagdana ne radi jer nije inače trebao raditi (npr. kod preraspodjele radnog vremena, gdje blagdan pada u slobodan dan), ne ostvaruje prethodno navedeno pravo na naknadu plaće.
Ako je radnik po svom rasporedu trebao raditi i radi na dan blagdana, ostvaruje pravo na povećanu plaću za rad blagdanom.
Odredbom članka 75. Zakona o radu propisano je pravo radnika na tjedni odmor u neprekidnom trajanju od najmanje dvadeset četiri sata, kojem se pribraja dnevni odmor iz članka 74. Zakona.
U skladu sa Zakonom, radnik tjedni odmor koristi nedjeljom, te u dan koji nedjelji prethodi, odnosno iza nje slijedi, a ako ga ne može koristiti u propisanom trajanju, mora mu se za svaki radni tjedan omogućiti korištenje zamjenskog tjednog odmora odmah po okončanju razdoblja koje je proveo na radu, zbog kojeg tjedni odmor nije koristio ili ga je koristio u kraćem trajanju.
Uzimajući u obzir da u određenim slučajevima poslodavac nije u mogućnosti organizirati raspored rada radnika na način da svi radnici tjedni odmor koriste u nedjelju, odnosno u subotu ili ponedjeljak, ovu odredbu valja primjenjivati u vezi sa člankom 75. stavkom 4. Zakona, kojim je propisan zamjenski tjedni odmor, a kojeg je poslodavac radniku dužan omogućiti najkasnije do ostvarivanja prava na slijedeći tjedni odmor.
Slijedom navedenog, poslodavac bi pri određivanju tjednog odmora radnika sukladno Zakonu o radu, morao voditi računa da radniku kojem je dan tjednog odmora nedjelja i koji na taj dan mora raditi, kao tjedni odmor ne odredi dan koji je ujedno i blagdan. Izuzetak bi bio slučaj kada je raspored radnog vremena radnika unaprijed određen, na način da umjesto nedjelje, radnik tjedni odmor koristi u subotu ili u ponedjeljak, a tako određen tjedni odmor ujedno bi „pao“ na dan koji je Zakonom o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj određen kao blagdan. Međutim, navedeno se ne bi odnosilo na određivanje zamjenskog tjednog odmora, u kojem slučaju poslodavac mora voditi računa da ga radniku ne odredi u dane blagdana ili neradnih dana u skladu s posebnim propisom.
Činjenica što je jedan dan u tjednu blagdan, ne utječe na radnikovo pravo na njegov tjedni odmor, bez obzira da li je u dan blagdana trebao raditi ili nije.