Ugovaranje i obavljanje poslova zaštite na radu propisano je odredbama članka 20. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine, br. 71/14, 118/14, 94/18 i 96/18) i odredbama Pravilnika o obavljanju poslova zaštite na radu (Narodne novine, broj 126/19 i 154/22).
Uvažavajući odredbe članka 20. Zakona o zaštiti na radu, stručnjak zaštite na radu zaposlen kod poslodavca ne mora obavljati poslove zaštite na radu u punom radnom vremenu te ne mora obavljati isključivo poslove zaštite na radu, već poslodavac može uz druge poslove koje radnik – stručnjak obavlja, s njim ugovoriti i obavljanje poslova zaštite na radu. Poslodavac koji ima zaposlenog stručnjaka zaštite na radu može dodatno surađivati s ovlaštenim osobama za zaštitu na radu vezano uz poslove osposobljavanja radnika iz područja zaštite na radu, izrade procjene rizika, ispitivanja radne opreme ili ispitivanja radnog okoliša.
Propisima zaštite na radu nije određeno minimalno vrijeme za obavljanje poslova zaštite na radu. Kod određivanja vremena koje je stručnjaku zaštite na radu potrebno za obavljanje poslova zaštite na radu, potrebno je uvažavati odredbu članka 20. stavka 1. Zakona o zaštiti na radu, prema kojoj je poslodavac obvezan utvrditi i obavljati poslove zaštite na radu u skladu s procjenom rizika, stanjem zaštite na radu i brojem radnika. Poslodavac mora najprije utvrditi koje poslove zaštite na radu je kod njega potrebno obavljati, a obim tih poslova i vrijeme potrebno za njihovo obavljanje ovisiti će o procjeni rizika, stanju zaštite na radu (u kojoj mjeri je uređen sustav zaštite na radu) te broju radnika i osoba na radu koje obavljaju poslove za poslodavca.
Prema odredbi članka 2. stavka 1. i 2. Pravilnika o obavljanju poslova zaštite na radu, poslove zaštite na radu kod poslodavca može obavljati stručnjak zaštite na radu ako ispunjava uvjete propisane navedenim Pravilnikom te stručnjak zaštite na radu može kod poslodavca, ovisno o broju radnika i djelatnosti, obavljati poslove zaštite na radu kao stručnjak zaštite na radu I. ili II. stupnja.
Odredbom članka 2. stavka 3. navedenog Pravilnika propisano je da stručnjak zaštite na radu koji kod poslodavca obavlja poslove zaštite na radu odnosno poslodavac koji sam obavlja poslove zaštite na radu, mora imati odgovarajuće obrazovanje iz područja tehničkih, biotehničkih ili prirodnih znanosti ili iz drugog područja koje odgovara djelatnosti poslodavca. Navedene odredbe članka 2. Pravilnika o obavljanju poslova zaštite na radu, odnose se na stručnjake zaposlene kod poslodavaca, a također i na stručnjake koje je ovlaštena osoba odredila za obavljanje poslova zaštite na radu kod poslodavca.
Prema Prilogu II. Pravilnika o izradi procjene rizika („Narodne novine“, br. 112/14 i 129/19), poslovima s malim rizicima smatraju se administrativni, uredski poslovi i slični poslovi, a iz popisa poslova navedenih u Prilogu II. Pravilnika o izradi procjene rizika vidljivo je da uz osobe iz područja tehničkih, biotehničkih i prirodnih znanosti te poslove mogu obavljati i osobe društvenih znanosti, pa kada se radi o pretežnom obavljanju poslova s malim rizicima (više od 80 % radnika) stručnjak zaštite na radu može također biti i osoba koja ima obrazovanje iz područja društvenih znanosti (npr. ekonomija, pravo, psihologija, pedagogija i sl.), a također i iz drugih područja koja odgovaraju poslovima s malim rizicima. Postoji mogućnost da i kod nekih poslova koji nisu navedeni u Prilogu II. Pravilnika o izradi procjene rizika, rizik bude procijenjen kao mali rizik, međutim napominjemo da su prema Prilogu II. Pravilnika o izradi procjene rizika, poslovi s malim rizicima administrativni, uredski i slični poslovi te samo takvi poslovi mogu biti osnova za primjenu „blažih kriterija“ za obavljanje poslova zaštite na radu.
Odredbom članka 4. stavka 1. podstavka 2. Pravilnika o obavljanju poslova zaštite na radu, propisano je da kod poslodavca koji zapošljava do uključivo 49 radnika, poslove zaštite na radu može obavljati poslodavac sam ili njegov ovlaštenik ako je stekao potrebna znanja iz zaštite na radu tijekom redovnog školovanja te uvažavajući navedenu odredbu poslove zaštite na radu mogu obavljati liječnici koji obavljaju poslove zdravstvene zaštite uključujući i stomatologe koji rade u specijalističkim stomatološkim ordinacijama, magistri farmacije koji obavljaju poslove farmacije npr. u proizvodnji farmaceutskih sirovina i gotovih lijekova, u kozmetičkoj industriji, proizvodnji dijetetskih proizvoda te u ljekarnama, kao i doktori veterinarske medicine koji obavljaju poslove vezano za liječenje i sprječavanje bolesti životinja.
U skladu s navedenom odredbom članka 4. stavka 1. podstavka 2. Pravilnika o obavljanju poslova zaštite na radu, poslove zaštite na radu mogu također obavljati sve osobe kod kojih je zaštita na radu tijekom školovanja bila obuhvaćena kao posebni predmet – npr. zaštita na radu, sigurnost na radu, sigurnost i zaštita zdravlja na radu i sl. te javni bilježnici i odvjetnici s položenim pravosudnim ispitom.
Napominjemo da osobe za koje se smatra da su stekle potrebna znanja iz zaštite na radu tijekom školovanja (uključujući javne bilježnike i odvjetnike s položenim pravosudnim ispitom), nisu stručnjaci zaštite na radu I. stupnja te iste ne mogu obavljati poslove zaštite na radu kod poslodavaca koji zapošljavaju npr. 50 do uključivo 249 radnika, unatoč tome što se može raditi o situaciji da kod tog poslodavca više od 80% radnika obavlja isključivo poslove s malim rizicima.