Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o radu brisano je ograničenje maksimalno dopuštenih sati dodatnog rada na godišnjoj razini, a ostalo je samo ograničenje za ugovaranje najviše osam sati dodatnog rada na tjednoj razini.
Umjesto dosadašnje pisane suglasnosti prvog poslodavca za takav rad radnika, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o radu propisuje se obveza radnika da prije početka rada kod drugog poslodavca, obavijesti matičnog poslodavca, odnosno matične poslodavce o sklopljenom ugovoru o dodatnom radu s drugim poslodavcem, što predstavlja usklađivanje s Direktivom (EU) 2019/1152 o transparentnim i predvidivim radnim uvjetima u Europskoj uniji.
Međutim, propisana je mogućnost matičnog poslodavca da pisanim putem zatraži od radnika da prestane obavljati dodatan rad kod drugog poslodavca, ako za to postoje objektivni razlozi, a osobito ako je to protivno zakonskoj zabrani natjecanja ili ako se obavlja unutar rasporeda radnog vremena kod matičnog poslodavca.
U slučaju ne izvršavanja obveza koje radnik ima kod matičnog poslodavca, taj poslodavac odlučuje o radnikovom radno pravnom odnosu, što uključuje i upozorenje na kršenje obveza te donošenje odluke o prestanku ugovora o radu.