Obračun minulog rada radnicima koji rade u nepunom radnom vremenu

Odredbom članka 62. stavka 5. Zakona o radu (Narodne novine, br. 93/14, 127/17 i 98/19, dalje: Zakon) propisano je da ukoliko je za stjecanje prava iz radnog odnosa važno prethodno trajanje radnog odnosa s istim poslodavcem razdoblje rada u nepunom radnom vremenu smatrat će se radom u punom radnom vremenu. To znači da radnici koji rade u punom i radnici koji rade u nepunom radnom vremenu na jednak način ostvaruju pravo na, primjerice, trajanje godišnjeg odmora, otpremninu, otkazni rok i drugo.

Stavkom 6. istog članka Zakona, propisano je da se radnicima koji rade u nepunom radnom vremenu plaća i druga materijalna prava utvrđuju i isplaćuju razmjerno ugovorenom radnom vremenu, osim ako kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije uređeno.  Nadalje, Zakon o radu kao opći propis o radnim odnosima ne definira pojam tzv. radnog staža, odnosno postojanje i opseg niti jednog prava iz radnog odnosa ne uvjetuje određenom dužinom ukupnog radnog staža, već za ostvarivanje određenih prava iz radnog odnosa utvrđuje kao uvjet samo određeno trajanje radnog odnosa, trajanje ugovora o radu ili neprekidni rad za poslodavca kod kojeg je radnik u radnom odnosu i slično.

Tumačenje pojma što je ukupni radni staž treba dati donositelj akta kojim je taj staž određen kao kriterij za opseg ostvarivanje nekog prava. Tako bi tumačenje toga pojma predviđenog pravilnikom o radu trebao dati poslodavac. Ako se radi o kolektivnom ugovoru, tumačenje tog prava (dakle i radnog staža, ako je sadržan ugovorom) daje zajedničko tijelo predviđeno tim ugovorom za njegovo tumačenje. Budući propisima o radnim odnosima nije propisano niti jedno pravo uvjetovano trajanjem radnog odnosa, poslodavac je dužan radniku priznati samo ono pravo na koje ga izričito obvezuje ugovor o radu, pravilnik o radu ili kolektivni ugovor.

Unatoč navedenom, ali i uzimajući u obzir članak 62. stavak 5. Zakona te način uređenja plaća službenika odnosno namještenika (umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik, odnosno namještenik raspoređen i osnovice za obračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža), mišljenja smo kako bi se, radi ostvarivanja samoga prava, takvom službeniku dodatak na staž od 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža trebao računati kao da je radio puno radno vrijeme, dok bi mu se visina plaće i drugih materijalnih prava utvrđivala prema stvarnom ugovorenom radnom vremenu.

Ujedno napominjemo da ovo ministarstvo nije ovlašteno davati uputu članovima Povjerenstva za tumačenje Temeljnog kolektivnog ugovora, ali skreće pažnju da bi sustav Centraliziranog obračuna plaća u tehničkom smislu trebao biti usklađen s odredbama propisa temeljem kojih se obračun predmetnih plaća vrši.