Odredbom članka 102. stavka 6. Zakona o radu (Narodne novine, br. 93/14 i 127/17), propisano je, da je ništetan ugovor o zabrani natjecanja radnika s poslodavcem, ako takav ugovor sklopi maloljetnik ili radnik koji u vrijeme sklapanja toga ugovora prima plaću manju od prosječne plaće u Republici Hrvatskoj.
Uvažavajući svrhu Zakonom propisanog instituta ugovorne zabrane natjecanja i načelo pravne sigurnosti, mišljenja smo da se u smislu citirane odredbe članka 102. stavka 6. Zakona o radu, pod prosječnom plaćom u Republici Hrvatskoj smatra podatak Državnog zavoda za statistiku, o prosječnoj mjesečnoj bruto plaći zaposlenih u Republici Hrvatskoj, koji je u vrijeme sklapanja ugovora iz članka 102. Zakona o radu, bio posljednji objavljen u Priopćenju Zavoda.
Naime, zakonskom odredbom se propisuju uvjeti koji, na strani radnika (dob i visina plaće), moraju biti ispunjeni u vrijeme sklapanja ugovora, da bi ugovor o zabrani natjecanja mogao biti na zakonit način sklopljen, pa u tome smislu valja tumačiti i vrijeme ispunjenja uvjeta vezanog za referentni iznos prosječne plaće u Republici Hrvatskoj.
Stoga se može zaključiti, da poslodavac postupa zakonito i pravilno, ako prilikom sklapanja ugovora o zabrani natjecanja poštuje važeće propise te uzima u obzir one činjenice koje mu u vrijeme sklapanja toga ugovora, mogu i moraju biti poznate, jer na takav način s jedne strane, pridonosi pravnoj sigurnosti i legitimnim očekivanjima ugovornih strana u vrijeme sklapanja ugovora, a s druge strane u dobroj vjeri osigurava pretpostavke valjanosti toga ugovora, odnosno otklanja razloge ništavosti.
Ipak, kao i kod drugih ugovora obveznoga prava, naknadna promjena okolnosti i utvrđenje činjenica vezanih uz propisane uvjete za sklapanje ugovora, može imati utjecaja na sam ugovor i na prava ugovornih strana, sukladno općim propisima obveznoga prava.