Članak 205. Zakona o radu (Narodne novine, br. 93/14, 127/17 i 98/19) određuje da štrajk sindikati provode u svrhu zaštite i promicanja gospodarskih i socijalnih interesa svojih članova te zbog neisplate plaće, odnosno naknade plaće, ako nisu isplaćene do dana dospijeća.
Štrajk također, može biti posljedica spora o sklapanju, izmjeni ili obnovi kolektivnog ugovora u kom slučaju ga provode tzv. reprezentativni sindikati odnosno sindikati kojima je u skladu s posebnim propisom utvrđena reprezentativnost za kolektivno pregovaranje i sklapanje kolektivnih ugovora i koji su pregovarali o sklapanju kolektivnog ugovora.
Nadalje, kada već započne štrajk poslodavac sukladno članku 213. Zakona o radu ima pravo isključiti određeni broj radnika s rada. Pri tome mora poštivati nekoliko uvjeta. Poslodavac to ne smije učiniti prije nego prođe osam dana od dana početka štrajka. Broj radnika isključenih s rada ne smije biti veći od polovice broja radnika u štrajku s time da za radnike isključene s rada poslodavac mora uplatiti doprinose na najnižu osnovicu utvrđenu posebnim propisom. Osobitost isključenja s rada (lockout-a) je da poslodavac odlučuje hoće li ga primijeniti samo prema štrajkašima ili prema svim radnicima poštujući ograničenja iz članka 213. stavka 3. Zakona o radu. Poslodavac time radnike ostavlja bez redovnih sredstava prihoda na neodređeno vrijeme i time ih prisiljava da prihvate njegove zahtjeve.
Poslodavac kod kojeg su radnici u štrajku duže od osam dana, odlukom isključuje s rada pojedine radnike (poimenično). Ako sindikat odnosno radnici pobijaju odluku o isključenju s rada, a sud utvrdi da je tužba osnovana, sud će presudom vratiti radnike na rad i ako je zahtjev sindikata za naknadu štete osnovan dosudit će im naknadu štete koju su pretrpjeli zbog isključenja s rada, koje nije organizirano i poduzeto u skladu s odredbama zakona.
Člankom 213. stavak 5. Zakona o radu određeno je da se odredbe Zakona o radu koje reguliraju pravo na štrajk na odgovarajući način primjenjuju i na pravo poslodavca kada u kolektivnom radnom sporu isključe radnike.
Imajući u vidu navedenu odredbu, poslodavac mora najaviti sindikatu u štrajku da će isključiti s rada određene radnike. Međutim, oko toga nema postupka mirenja jer obveza mirenja postoji samo prije početka štrajka.
Dakle, da bi obveza mirenja prije lockouta postojala morala bi prethodno biti propisana ili ugovorena između navedenih strana.
Nadalje, osoba koja je isključena s rada nije dobila otkaz već joj samo poslodavac uskraćuje posao i plaću kao dvije najvažnije sastavnice radnog odnosa.
Sukladno članku 219. Zakona o radu, u slučaju spora o zakonitosti isključenja s rada odlučuje sud koji je nadležan odlučivati o zakonitosti štrajka.
Nadalje, odluka o zahtjevu za zabranu isključenja s rada mora se u prvom stupnju donijeti u roku od četiri dana od dana podnošenja zahtjeva, a odluka o žalbi protiv prvostupanjske odluke mora se donijeti u roku od pet dana od dana dostave prvostupanjskog predmeta.
Skrećemo Vam pažnju da na stranicama Vrhovnog suda Republike Hrvatske možete pronaći relevantnu sudsku praksu te kao primjer navodimo presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske: Gž: 17/18-2 koja Vam je dostupna putem poveznice https://sudskapraksa.csp.vsrh.hr/decisionText?id=090216ba808b074b&q=lockout