Zakonom o radu propisana je dužnost poslodavca koji zapošljava ili provodi učenje temeljeno na radu, povremeni rad redovitog učenika prema posebnom propisu, odnosno koji je organizator aktivnosti u kojima sudjeluju djeca i maloljetnici da vodi računa o tome da osobe, koje su u redovitom kontaktu s djetetom i maloljetnikom, nisu pravomoćno osuđene za neko od kaznenih djela protiv spolne slobode, spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, ili da se protiv njih ne vodi kazneni postupak za spomenuta djela.
Kako bi utvrdio da kod osobe koja je u redovitom kontaktu s maloljetnikom ili djetetom ne postoji jedna od gore navedenih zapreka, poslodavac je ovlašten zatražiti od nadležnog tijela dokaz da kandidat za radno mjesto ili radnik zaposlen kod poslodavca nije pravomoćno osuđen, uz suglasnost osobe za koju to traži, odnosno zatražiti od radnika ili druge osobe dostavu dokaza da se protiv njega ne vodi kazneni postupak za spomenuta kaznena djela.
Mišljenja smo da se navedena dužnost prvenstveno odnosi na poslodavce kojima je jedina ili glavna djelatnost vezana uz aktivnosti u kojima su uključeni maloljetnici i djeca. Primjerice, to se može odnositi na udruge koje provode edukativne ili druge programe ili projekte za djecu te na poslovne subjekte koji pružaju usluge proslave rođendana ili „igraonice“ za djecu i slično.
U ostalim slučajevima, mišljenja smo kako bi poslodavac navedeno trebao procijeniti ovisno o okolnostima svakog pojedinačnog slučaja. Pri tome je nužno uzeti u obzir organizaciju rada i podjelu poslova odnosno dolazi li takav radnik pri obavljanju poslova u redoviti doticaj s djetetom ili maloljetnikom (npr. mentor, neposredno nadređena osoba i dr.). Dakle, pod redovitim kontaktom smatrao bi se onaj kontakt koji se odvija po nekom utvrđenom redu, odnosno koji je uobičajen i svakodnevan.
U navedenom bi smislu poslodavac također trebao uzeti u obzir i fizičku udaljenost između djeteta ili maloljetnika i takvog radnika (obavlja li poslove u istom uredu ili prostoru kao i dijete ili maloljetnik).
Budući da je dužnost poslodavca da vodi računa o tome da kod osobe koja je u redovitom kontaktu s djetetom i maloljetnikom ne postoji propisana zapreka, odnosno da takvoj osobi onemogući kontakt s djetetom ili maloljetnikom, u slučaju odbijanja dostave potvrde od strane radnika poslodavac će donijeti odluku o daljnjem radno pravnom statusu takvog radnika.