Na rad radnika – korisnika mirovine, primjenjuju se odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju i Zakona o radu, kao općeg propisa radnoga prava.
Zakonom o mirovinskom osiguranju je propisano da se korisniku mirovine koji se zaposli ili počne obavljati djelatnost na temelju koje postoji obveza na osiguranje, isplata mirovine obustavlja. Iznimno, mirovina se neće obustaviti, ako je riječ o korisniku mirovine iz članka 99. toga Zakona, koji je nastavio raditi ili se tijekom korištenja toga prava zaposli do polovice punog radnog vremena.
S druge pak strane, naglašavamo da su u pogledu mogućnosti zakonitog i pravilnog sklapanja ugovora o radu i radnog odnosa takvog radnika, mjerodavne odredbe Zakona o radu.
Sukladno Zakonu o radu, radnik s poslodavcem može sklopiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme ili, iznimno, na određeno vrijeme, s time da u slučaju sklapanja potonjeg ugovora, poslodavac je dužan voditi računa o postojanju objektivnog razloga za sklapanje takvog ugovora, kako je to propisano člankom 12. Zakona o radu.
Činjenica da je radnik ostvario uvjete za mirovinu ili je korisnik mirovine, ne predstavlja opravdani razlog za sklapanje ugovora na određeno. Ujedno je važno napomenuti kako povećani opseg poslova i nadalje može biti razlogom sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme, jer će u navedenom slučaju, zbog nastupa određenog događaja, kod poslodavca nastupiti privremeno povećanje opsega poslova, odnosno povećanje koje će biti ograničenog trajanja. Međutim, iz sadržaja ugovora o radu mora biti obrazložen razlog nastanka povećanja obima posla (npr. zbog određene iznimne ili hitne narudžbe), a u slučaju sklapanja novog ugovora o radu po istoj osnovi, poslodavac će biti u obvezi dodatno obrazložiti zašto i nadalje postoji potreba za sklapanjem novog ugovora o radu na određeno vrijeme.
Slijedom navedenog, ističemo da Zakonom o radu nije propisana iznimka od ograničenja sklapanja ugovora na određeno vrijeme iz članka 12. stavaka 2. i 4. u odnosu na radnike koji su ujedno korisnici mirovine.