Člankom 221.m Zakona o radu propisano je da u slučaju kada digitalna radna platforma ili agregator s fizičkom osobom sklopi ugovor za obavljanje posla korištenjem digitalne radne platforme, koji s obzirom na narav i vrstu rada, te ovlasti digitalne radne platforme ili agregatora, ima obilježja posla za koji se inače zasniva radni odnos, tada će se smatrati da je ta digitalna radna platforma ili taj agregator, kao poslodavac s radnikom sklopio ugovor o radu, osim ako se ne dokaže suprotno.
Zakonske odredbe nastavno navode činjenice na temelju kojih se može pretpostaviti postojanje radnog odnosa, a radi se o sljedećima:
1. osobno obavljanje naplatnog posla
2. davanje naloga i uputa za obavljanje posla fizičkoj osobi, u okvirima organizacije rada i subordinacije posla
3. ograničavanje slobode odbijanja izvršavanja naloga ili njezino uvjetovanje zapriječenim sankcijama ili drugim mjerama
4. pobliže određivanje vremena, mjesta i načina obavljanja posla fizičkoj osobi, neovisno o tome koristi li vlastita sredstva rada
5. nadziranje obavljanja posla i praćenje učinaka fizičke osobe, radi ocjene njezina rada te mogućnosti napredovanja
6. zabrana sklapanja poslova za svoj ili tuđi račun korištenjem usluga drugih platformi.
Iz navedenog proizlazi da se radi o individualnom pristupu predmetnoj materiji, sukladno kojem će se u svakom pojedinačnom slučaju ocjenjivati jesu li ključni elementi radnog odnosa prisutni. Drugim riječima, da bi se ova zakonska pretpostavka aktivirala, u praksi će biti mogući slučajevi ispunjenja svih činjenica, samo nekih ili čak samo jedne činjenice.
Smisao navedenih činjenica je ukazati na potrebu razlikovanja osobe koja je u radnom odnosu od samozaposlene osobe, a sa svrhom sprječavanja pojave tzv. lažne samozaposlenosti i time omogućavanja osobi koja je radno angažirana u platformskom radu da zaista i ostvari prava iz radnog odnosa.