U povodu dodjele Nagrade za životno djelo za značajne rezultate i postignuća u zaštiti na radu, razgovarali smo s Vladom Štefanom, inženjerom sigurnosti na radu s dugogodišnjim radnim iskustvom, jednim od utemeljitelja zaštite na radu u Republici Hrvatskoj. U ime Zavoda za unapređivanje zaštite na radu čestitali smo mu na Nagradi Ministarstva rada i mirovinskoga sustava i postavili nekoliko pitanja o struci.
Vlado Štefan radio je na poslovima zaštite na radu od 1949. do 1967. godine u tvornici Rade Končar” u Zagrebu, potom do 1980. godine u Institutu za sigurnost, a od 1980. do 1990. godine u Hrvatskoj pošti i telekomunikacijama Zagreb. Autor je i suautor više knjiga i priručnika za studente i stručnjake zaštite na radu, sudjelovao je u pisanju knjiga i priručnika za osposobljavanje poslodavaca i njihovih ovlaštenika, povjerenika radnika za zaštitu na radu, za utvrđivanje alkoholiziranosti radnika na radu i utvrđivanje štetnih para i plinova u zatvorenim prostorima te također u pisanju nastavnog plana za stručno usavršavanje poslodavaca za obavljanje poslova zaštite na radu na temelju kojega je Visoka škola za sigurnost dobila od nadležnog ministarstva dopusnicu za izvođenje nastave u više nastavnih cjelina.
Bogato iskustvo i znanje gospodin Štefan prenosio je generacijama studenata Visoke škole za sigurnost gdje je bio predavač iz predmeta Poslovi stručnjaka zaštite na radu kod poslodavca. Nakon odlaska u mirovinu aktivno je sudjeluje u radu Udruge za promicanje zaštite na radu koja ga je i predložila za najviše priznanje, angažiran je u uređivačkom odboru časopisa Rad i sigurnost te kao kolumnist o zaštiti na radu piše u časopisu Z&S. Također, istaknuo se kao tajnik i voditelj Hrvatskog kongresa zaštite na radu i zaštite od požara.
Gospodine Štefan, zaštita na radu obilježila je Vaš cijeli radni vijek, zar ne?
Karijeru sam započeo sa zvanjem inženjera sigurnosti na radu, a kasnije sam bio sam na specijalizaciji iz zaštite na radu u Kraljevini Danskoj. Odlaskom u mirovinu i dalje sam aktivan u području zaštite na radu te sudjelujem u radu Udruge za promicanje zaštite na radu u ulozi predavača na osposobljavanju i obrazovanju članova Udruge, ali i radnika i povjerenika radnika za zaštitu na radu.
Kako se osjećate nakon dodjele Nagrade za životno djelo za ostvarene značajne rezultate i postignuća u zaštiti na radu?
Nakon dodjele priznanja za životno djelo, moram zahvaliti svima, tako i svojim suradnicima, koji su prepoznali moje djelovanje tijekom godina na unapređivanju zaštite na radu i pomogli njezinom dovođenju na današnju razinu – moderne discipline potrebne i cijenjene u društvu.
S obzirom na to da se dugi niz godina bavite zaštitom na radu, možete usporediti kako je to područje bilo uređivano nekada u odnosu na današnje vrijeme? Je li zaštita na radu bila zastupljena kao danas?
Što se normiranja tiče, ono je prije bilo, a i danas jest zadovoljavajuće. No, provedba je još uvijek neodgovarajuća kako od strane poslodavaca, tako i od strane radnika.
Kolika je važnost socijalnog dijaloga i socijalnog partnerstva poslodavca i radnika, osobito u smislu unapređivanja zaštite na radu? Što socijalni partneri mogu u tom području postići?
Postojanje socijalnog partnerstva između poslodavaca i radnika smatram izuzetno važnim. Tome mogu mnogo pridonijeti povjerenici radnika za zaštitu na radu pa ih je potrebno birati svugdje gdje je to moguće.