Da li će „stari“ poslodavac biti u obvezi radniku osigurati pravo na godišnji odmor odnosno otpremninu, ovisi o činjenici da li je došlo do prijenosa ugovora o radu na novog poslodavca ili su ugovori o radu sa starim poslodavcem otkazani, te su sklopljeni novi ugovori o radu s novim poslodavcem.
Naime, odredbom članka 137. Zakona o radu propisano je da ukoliko se statusnom promjenom ili pravnim poslom na novog poslodavca prenese poduzeće, dio poduzeća, gospodarska djelatnost ili dio gospodarske djelatnosti, a koji zadržava svoju gospodarsku cjelovitost, na novog se poslodavaca prenose svi ugovori o radu radnika koji rade u poduzeću ili dijelu poduzeća koji je predmet prenošenja, odnosno koji su vezani za obavljanje gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti koja je predmet prenošenja.
Radnici čiji su ugovori o radu preneseni na način kako je opisano, zadržavaju sva prava iz radnog odnosa koja su stekli do dana prenošenja ugovora o radu.
Uzimajući u obzir činjenicu da kod instituta prenošenja ugovora o radu, nije potrebno raskidati „stare“ ugovore o radu te sklapati „nove“, već izvršiti prijenos tih ugovora na novog poslodavca, mišljenja smo da stari poslodavac nije u obvezi radniku osigurati pravo na godišnji odmor ni u razmjernom ni u punom dijelu, već ta obveza prelazi na poslodavca na kojeg su ugovori o radu preneseni.