Minimalna plaća najniži je mjesečni iznos brutoplaće koja se radniku isplaćuje za rad u punom radnom vremenu. Člankom 3. stavkom 2. Zakona propisano je kako se minimalnom plaćom smatra i najmanji iznos mjesečne brutoplaće prema složenosti poslova za puno radno vrijeme ugovoren kolektivnim ugovorom čija je primjena proširena sukladno općem propisu o radu.
Člankom 8. stavkom 2. Zakona propisano je kako se kolektivnim ugovorom ne može ugovoriti minimalna plaća u iznosu manjem od 95% iznosa propisanog uredbom Vlade Republike Hrvatske (dalje: Uredba).
Slijedom navedenog, ako je kolektivnim ugovorom čija je primjena proširena sukladno općem propisu o radu ugovoren najmanji iznos mjesečne brutoplaće prema složenosti poslova za puno radno vrijeme koji je manji od 95% plaće iz Uredbe, poslodavac je dužan za takvo radno mjesto isplatiti plaću u iznosu propisanom Uredbom.
Također, ako bi predmetnim kolektivnim ugovorom bila ugovorena plaća u iznosu koji odgovara minimalnoj plaći iz Uredbe za tekuću godinu, ali bi naknadno zbog podizanja iznosa minimalne plaće Uredbom za narednu godinu ugovoreni iznos odgovarao 95% nove minimalne plaće, ne bi se smatralo da su ispunjeni uvjeti iz članka 8. stavka 2. Zakona, osim ako stranke to nisu izričito ugovorile.
Naime, Zakonom je propisan samo raspon mogućeg umanjenja iznosa minimalne plaće iz Uredbe, a radi se o iznimci koja se mora izričito ugovoriti kolektivnim ugovorom i koja će se primjenjivati pod uvjetima kako je to navedeno u samom kolektivnom ugovoru.
Ako ovakva iznimka nije ugovorena, svaki je poslodavac dužan isplatiti minimalnu plaću u iznosu iz Uredbe, a navedeno se odnosi i na državne odnosno javne službenike.