Sukladno odredbi članka 81. Zakona o radu, za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).
Dakle, pri određivanju visine te naknade trebalo bi uzeti u obzir sve što je radnik primio kao plaću, odnosno sve isplate koje imaju karakter plaće, a ne bi trebalo uzimati u obzir ona primanja radnika koja nemaju karakter plaće, već predstavljaju naknadu troškova radnika ili su jednokratne isplate nekog ugovorenog materijalnog prava koje radnik ostvaruje s osnove zasnovanog radnog odnosa kod poslodavca (primici radnika ne temelju radnog odnosa).
Zakonom je plaća definirana kao primitak radnika koji poslodavac radniku isplaćuje za obavljeni rad u određenom mjesecu.
Ako radnik u prethodna tri mjeseca nije ostvario plaću, visina naknade plaće se određuje u odnosu na visinu one plaće koju bi radnik u istom razdoblju ostvario da je radio (njegova osnovna ili ugovorena plaća sa stalnim dodacima, odnosno dodacima koji ne ovise o tome da li je radnik radio ili nije radio).
Navedeno se odnosi i na one slučajeve u kojima je radnik u prethodna tri mjeseca ostvario i plaću i naknadu plaće. U tom slučaju će se za određivanje visine naknade plaće, za razdoblja u kojima je istu ostvario uzimati plaća, a za razdoblja u kojima je ostvario naknadu plaće, uzimat će se ona plaća koju bi radnik ostvario da je radio.