Organizacija rada agregatora i radno vrijeme dostavljača

Vezano za Vaš upit oko organizacije rada agregatora u okviru novog oblika rada koji se obavlja putem digitalnih radnih platformi, očitujemo se kako slijedi.

U odnosu na pitanje oko računanja radnog vremena dostavljača koji ima zasnovan radni odnos s agregatorom, obavještavamo Vas da definicija radnog vremena, propisana odredbama članka 60. Zakona o radu, vrijedi i za rad koji se obavlja putem digitalne radne platforme. U skladu s tim, pod radnim se vremenom podrazumijeva vrijeme u kojem je radnik spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac (dakle, uključuje redovan rad i dežurstvo).

S druge strane, radnim vremenom ne smatra se vrijeme u kojem je radnik pripravan odazvati se pozivu poslodavca za obavljanje poslova ako se pokaže takva potreba, pri čemu se radnik ne nalazi na mjestu na kojem se njegovi poslovi obavljaju niti na drugom mjestu koje je odredio poslodavac. U potonjem slučaju, samo će se vrijeme koje radnik provede obavljajući poslove po pozivu poslodavca smatrati radnim vremenom.

Nadalje, odredbe članaka 221.a do 221.p Zakona o radu, koje uređuju rad putem digitalnih radnih platformi, stupile su na snagu 1. siječnja 2024. godine. U okviru tih odredbi uređen je obvezni sadržaj pisanog ugovora o radu putem digitalne radne platforme. Naime, člankom 221.l predviđene su dvije vrste ovih ugovora, i to kao „klasični“ ugovor o radu koji mora sadržavati propisane dodatne podatke predviđene stavkom 1. ovoga članka, te posebna vrsta ugovora o radu koji se, radi nepredvidivog obrasca rada, ugovara kao tzv. rad po pozivu poslodavca, odnosno kao posebno fleksibilan oblik rada dozvoljen samo kod rada koji se obavlja putem digitalnih radnih platformi i koji, pored svih predviđenih podataka, mora sadržavati još i određene dodatne podatke propisane stavkom 2. toga članka.

Pritom napominjemo da se pod nepredvidivim obrascem rada podrazumijeva oblik organizacije rada i radnog vremena koji u potpunosti ili uglavnom nastaje prema nepredvidivim potrebama za radom, uslijed čega se ne može unaprijed utvrditi početak i završetak radnog dana niti tjedna, već ga, prema prirodi stvari, određuje poslodavac.

Slijedom navedenog, proizlazi da „računanje“ radnog vremena ovisi prije svega o vrsti ugovora o radu kojeg sklapaju agregator i radnik. Drugim riječima, moguće je sklopiti ugovor prema članku 221.l stavku 1. (kod kojega se radno vrijeme računa od prijave do odjave iz aplikacije) ili ugovor prema članku 221.l stavku 2. (kod kojega se promatraju pojedinačni radni zadaci, svaki računajući od prihvata zadatka do završetka dostave hrane).

Glede posebno upućenog pitanja o korištenju instituta pripravnosti, mišljenja smo da će se u slučaju ugovaranja rada po pozivu vrijeme između dostava moći urediti kao vrijeme pripravnosti. Dakle, o načinu ugovaranja ovisit će radi li se o radnom vremenu (za koje postoji obveza poslodavca za isplatom plaće radniku) ili o pripravnosti (za koju radnik ima pravo samo na naknadu).  Ujedno Vas obavještavamo da se, u skladu sa člankom 60. stavkom 3. Zakona o radu vrijeme pripravnosti i visina naknade mogu urediti samo ugovorom o radu ili kolektivnim ugovorom, a ne i pravilnikom o radu.

Također, skrećemo pažnju da je poslodavac u svakom slučaju dužan radniku omogućiti korištenje prava na minimalne  odmore (dnevni, tjedni, godišnji) u utvrđenom opsegu.Vezano za Vaš upit oko organizacije rada agregatora u okviru novog oblika rada koji se obavlja putem digitalnih radnih platformi, očitujemo se kako slijedi.

U odnosu na pitanje oko računanja radnog vremena dostavljača koji ima zasnovan radni odnos s agregatorom, obavještavamo Vas da definicija radnog vremena, propisana odredbama članka 60. Zakona o radu, vrijedi i za rad koji se obavlja putem digitalne radne platforme. U skladu s tim, pod radnim se vremenom podrazumijeva vrijeme u kojem je radnik spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac (dakle, uključuje redovan rad i dežurstvo).

S druge strane, radnim vremenom ne smatra se vrijeme u kojem je radnik pripravan odazvati se pozivu poslodavca za obavljanje poslova ako se pokaže takva potreba, pri čemu se radnik ne nalazi na mjestu na kojem se njegovi poslovi obavljaju niti na drugom mjestu koje je odredio poslodavac. U potonjem slučaju, samo će se vrijeme koje radnik provede obavljajući poslove po pozivu poslodavca smatrati radnim vremenom.

Nadalje, odredbe članaka 221.a do 221.p Zakona o radu, koje uređuju rad putem digitalnih radnih platformi, stupile su na snagu 1. siječnja 2024. godine. U okviru tih odredbi uređen je obvezni sadržaj pisanog ugovora o radu putem digitalne radne platforme. Naime, člankom 221.l predviđene su dvije vrste ovih ugovora, i to kao „klasični“ ugovor o radu koji mora sadržavati propisane dodatne podatke predviđene stavkom 1. ovoga članka, te posebna vrsta ugovora o radu koji se, radi nepredvidivog obrasca rada, ugovara kao tzv. rad po pozivu poslodavca, odnosno kao posebno fleksibilan oblik rada dozvoljen samo kod rada koji se obavlja putem digitalnih radnih platformi i koji, pored svih predviđenih podataka, mora sadržavati još i određene dodatne podatke propisane stavkom 2. toga članka.

Pritom napominjemo da se pod nepredvidivim obrascem rada podrazumijeva oblik organizacije rada i radnog vremena koji u potpunosti ili uglavnom nastaje prema nepredvidivim potrebama za radom, uslijed čega se ne može unaprijed utvrditi početak i završetak radnog dana niti tjedna, već ga, prema prirodi stvari, određuje poslodavac.

Slijedom navedenog, proizlazi da „računanje“ radnog vremena ovisi prije svega o vrsti ugovora o radu kojeg sklapaju agregator i radnik. Drugim riječima, moguće je sklopiti ugovor prema članku 221.l stavku 1. (kod kojega se radno vrijeme računa od prijave do odjave iz aplikacije) ili ugovor prema članku 221.l stavku 2. (kod kojega se promatraju pojedinačni radni zadaci, svaki računajući od prihvata zadatka do završetka dostave hrane).

Glede posebno upućenog pitanja o korištenju instituta pripravnosti, mišljenja smo da će se u slučaju ugovaranja rada po pozivu vrijeme između dostava moći urediti kao vrijeme pripravnosti. Dakle, o načinu ugovaranja ovisit će radi li se o radnom vremenu (za koje postoji obveza poslodavca za isplatom plaće radniku) ili o pripravnosti (za koju radnik ima pravo samo na naknadu).  Ujedno Vas obavještavamo da se, u skladu sa člankom 60. stavkom 3. Zakona o radu vrijeme pripravnosti i visina naknade mogu urediti samo ugovorom o radu ili kolektivnim ugovorom, a ne i pravilnikom o radu.

Također, skrećemo pažnju da je poslodavac u svakom slučaju dužan radniku omogućiti korištenje prava na minimalne  odmore (dnevni, tjedni, godišnji) u utvrđenom opsegu.