Pčelice, Bubamare, Sunčeka i Kikići s nestrpljenjem su u vrtiću Maksimir iščekivali svoga dragoga gosta – Ježića Ješka. Obećao je puna dva dana družiti se s njima. A oni su ga još prije vidjeli u vrtu, na cesti, u šumi, u moru… I znaju da je sićušan, a kad je došao k njima u vrtić, nasmijao ih je svojim malim ušima i nožicama. I veselo se družio sa Pčelicama, Bubamarama, Sunčekima i Kikićima, a on sam je uživao!
Koliko su se maksimirski predškolci obradovali Ježiću, toliko se i on razveselio njihovu znanju o sigurnosti. Jer, Pčelice, Bubamare, Sunčeka i Kikići jako puno znaju. Znaju da ima puno oštrih predmeta – nož, škare, čavao, šrafinciger, igla, sjekira, pila… sve te oštrice sipaju kao iz rukava, znaju čak i da se na papir možeš porezati. I da moraš biti jako oprezan, možeš se i ubosti – kao kad stršljen ubode. I smiješ rezati samo sa škarama tupih vrhova. I to kad su sa svojim tetama. A tete Lili, Jasenka, Dubravka, Andrea, Bernarda, Višnja, Marijana i Magdalena bile su ponosne na svoje predškolce – pokazali su da znaju znanje o sigurnosti i lijepo se ponašaju, pažljivo su slušali Ježića Ješka i još su mu pokazali kako prekrasno crtaju. I pišu velika slova – s lijeva na desno, ali i s desna na lijevo. Neki Kikići čak znaju i svoje ime brzo izgovoriti odostraga, pa su Ješka malo i namučili – poučili su ga da je Navi zapravo Ivan.
Evo što su mu sve kazali:
- Ježić se štiti bodljama! Kad je u opasnosti, druge ubode iglom – rekla je jedna Pčelica. – Da, bodljama – viknule su druge Pčelice. – Ili se sklupča i uvuče u svoju kućicu i onda upikne bodljom.
- Struja je opasna i vruća kad mama kuha – znale su sve Pčelice, Bubamare, Sunčeka i Kikići. – A možeš kuhati i na plin, to je isto vruće i možeš se opeći. A opeći se možeš i na mobitel – jer, kad dugo igraš, mobitel postane vruć.
- Ja mlađoj sestri kažem da ne gura prste u utičnicu! – ponosno je rekla jedna Pčelica.
Jedna muška Bubamara stalno govori svom bratu da je previše na kompjutoru, i da će nositi naočale. Isto tako i jedno Sunčeko – ne treba stalno biti na kompjutoru. Sunčeka i Kikići obožavaju video i filmove, ali znaju da treba sjediti uspravno – zbog kralježnice. Znaju to i Pčelice i Bubamare, a Ježić Ješko je ‘uhvatio’ jednu tetu kako se opustila u svom stolcu dok je ponosno slušala svoje predškolce – uuu!!!, odmah su je prekorili njezini budući školarci.
Ma doznao je Ježić Ješko da po stepenicama treba ići polako, ne trčati i preskakati, i treba se držati. Nemoj se gurati, da ne padneš – poučilo ga je jedno Sunčeko.
- Preko ceste ideš samo kad je zeleno. Na crveno ne ideš – poučio ga je pak jedan Kikić. – Meni je tata rekao da je jedan ježić stradao od vozača – dometnuo je drugi.
Teta Jadranka, pedagogica, cijelo je vrijeme važno pisala bilješke u svoju tekicu – sigurno je upisala puno petica. A od upisivanja petica mora da je ruka zaboljela i sve tete nakon što su vidjele kako su na listovima bojanke Pčelice, Bubamare, Sunčeka i Kikići oslikali Ježića – bio je smeđi, plavi kao da je na moru, žuti kao sunce, narančasti i narančasto-crveni jer je gorjela vatra, s naočalama, s crvenim očima od gledanja u mobitel… Ma Ježić Ješko nije se mogao načuditi da je toliko zgodan i lijep! Osobito je ponosan bio na to kako su maksimirski predškolci u bojankama istaknuli opasnosti – od struje, pada s visine, vatre, oštrih predmeta, vrućeg lonca na štednjaku…
Kad je teta Marijana, zdravstvena voditeljica, provjeravala znaju li sve opasnosti o kojima su pričali s Ježićem, a Pčelice, Bubamare, Sunčeka i Kikići nisu izostavili baš ni jednu – svi smo zapljeskali.
I za kraj – Ježić im je otkrio da idući tjedan u vrtiću imaju važnu vježbu.
- Ima dugo ime: e-va-ku-a-ci-ja, ali mi ćemo je zvati „idemo na sigurno“ – rekla je svima teta Marijana, zdravstvena voditeljica. Sve Pčelice, Bubamare, Sunčeka i Kikići znaju da se od poplave treba maknuti, od vatre isto tako, ako se zidovi počnu tresti – isto se moramo maknuti. Pa su tako maksimirski predškolci, za pripremu prije prave vježbe, držeći svog prijatelja za ručicu, bez guranja, sa svojim tetama krenuli prema vratima maknuti se na sigurno – u dvorište.
I za kraj, Pčelice i Bubamare obećali su nam poslati plakat, koji nestrpljivo čekamo da ga objavimo, a Sunčeka i Kikići još će nekoliko dana uživati u bojankama, te čitati slikovnicu „S osmijehom korak po korak u siguran dan“.
Radionice u Dječjem vrtiću Maksimir održale su Ana Akrap, Marina Ulamec i Snježana Štefok.