Zakon o radu predviđa kao jedan od načina prestanka ugovora o radu poslovno uvjetovan otkaz koji poslodavac jednostrano izjavljuje radniku ako za navedeno ima opravdan razlog. Pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika, osim ukoliko se radi o poslodavcu koji zapošljava manje od dvadeset radnika, odnosno nije drugačije uređeno drugim pravnim izvorom koji je povoljniji za radnika.
Smisao navedene odredbe je zakonsko obvezivanje poslodavca da uvažava precizirane socijalne kriterije, sve kako bi se zaštitio radnik kojeg bi posljedice otkazivanja teže pogodile. Međutim, navedeno ne predstavlja obvezu poslodavca da isključivo temeljem navedenih kriterija donosi odluku o otkazivanju, već i nadalje zadržava autonomno pravo odlučivanja kojim će se sve (dodatnim) kriterijima rukovoditi te kojima dati prednost. Tako primjerice, poslodavac može i u pravilu svoju procjenu donosi polazeći od uspješnosti u radu, ostvarenim rezultatima i slično, te pri tom nužno uvažava tzv. socijalne kriterije.
Uvažavanje duljine trajanja radnog staža može, ali i ne mora, biti podudarna sa zakonskom formulacijom „trajanja radnog odnosa“. Potonje se prvenstveno odnosi na radni odnos kod tog istog poslodavca, a ne nužno, iako nije isključeno, uvažavanje obavljanja istih poslova kod primjerice više poslodavaca.
Način na koji će Vaš poslodavac procjenjivati razliku u trajanju radnog odnosa između Vas i kolegice nije propisana zakonom te Vaš poslodavac slobodno donosi istu procjenu po samostalnim kriterijima, osim ukoliko bi se radilo o izravnom ili neizravnom stavljanju u nejednak položaj. Slijedom navedenog, Vaš poslodavac ima obvezu uvažavati propisane zakonske kriterije i postupati u dobroj vjeri na način da ukupna procjena svih kriterija ne dovede do otkazivanja objektivno ugroženijem radniku u jednakim okolnostima.