Dodaci na plaću, u smislu članka 90. Zakona o radu, su novčani primici radnika koje radnik ostvaruje na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu razmjerno odrađenim radnim satima pod određenim uvjetima (otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom i sl.) i koje ostvaruje neovisno o efektivnom radu (uvećanje za navršene godine radnoga staža i sl.), odnosno koje u skladu s propisanim, utvrđenim ili ugovorenim kriterijima i visini ostvaruje ovisno o ostvarenim rezultatima poslovanja i radnoj uspješnosti (stimulacija i sl.).
Poslodavac je dužan navedene dodatke obračunati u iznosu i na način koji je utvrđen posebnim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, pri čemu povećanje plaće iz članka 94. stavka 1. Zakona (prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, blagdanom i u otežanim uvjetima) ne smije obračunati na iznos manji od iznosa minimalne plaće u skladu s posebnim propisima.
Pitanje kumulacije odnosno zbrajanja dodataka na plaću postavlja se onda kada radnik svojim radom istovremeno ostvaruje pravo na dva ili više dodatka na plaću, primjerice, radnik istodobno radi i nedjeljom i prekovremeno.
Zakon o radu ne sadrži posebne odredbe vezane za mogućnost kumulacije dodataka, već isto prepušta drugim primjenjivim izvorima prava. Međutim, mišljenja smo da u slučaju ostvarenih osnova za povećanje plaće predviđenih člankom 94. Zakona, iste ne bi smjele biti prebijane s ostalim osnovama po kojima bi radnik mogao steći pravo na povećanje plaće. U slučaju rada nedjeljom, kao jedine osnove za povećanje plaće koju Zakon izrijekom utvrđuje u minimalnom postotku, istu neće biti moguće prebijati s niti jednom drugom osnovom po kojoj bi radnik mogao steći pravo na povećanje plaće.
Dakle, za svaki sat rada nedjeljom radnik ima pravo na povećanje plaće od najmanje 50% upravo po toj osnovi, pri čemu se isto ne smije obračunati na iznos manji od iznosa minimalne plaće.