Prava radnika koji rade kraće od punog radnog vremena

Zakon o radu (Narodne novine, br. 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22), propisuje da se plaća i druga materijalna prava radnika (jubilarna nagrada, regres, nagrada za božićne blagdane i slično) utvrđuju se i isplaćuju razmjerno ugovorenom radnom vremenu, osim ako kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije uređeno (članak 62. stavak 5. Zakona).

Jednako tako, člankom 62. stavkom 4. Zakona o radu, propisano je da će se razdoblja rada u nepunom radnom vremenu smatrati radom u punom radnom vremenu, ako je za stjecanje prava iz radnog odnosa važno prethodno trajanje radnog odnosa s istim poslodavcem.

Stoga smo mišljenja, da u slučaju kada je nekim pravnim izvorom uređeno stjecanje prava iz radnog odnosa na temelju prethodnog trajanja radnog odnosa s istim poslodavcem (npr. propisano uvećanje plaće za navršenu godinu radnog staža kod poslodavca), tada će se za stjecanje toga propisanog ili ugovorenog prava, razdoblja rada u nepunom radnom vremenu smatrati radom u punom radnom vremenu.

U tome bi se slučaju, radniku koji je radio u nepunom radnom vremenu, propisano pravo na uvećanje za svaku navršenu godinu radnog staža kod istog poslodavca utvrđivalo i računalo kao da je radio puno radno vrijeme, dok bi se primjenom načela pro rata temporis iz odredbe članka 62. stavak 5. Zakona o radu (osim ako kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije uređeno), ostala mjerila za utvrđivanje plaće utvrđivala prema stvarno ugovorenome radnom vremenu.