U slučaju da je radniku utvrđeno smanjenje radne sposobnosti, poslodavac mu je dužan ponuditi sklapanje ugovora o radu u pisanom obliku za obavljanje poslova za koje je sposoban i koji, što je više moguće, moraju odgovarati poslovima na kojima je prethodno radio.
Ako je poslodavac poduzeo sve mjere, a ne može radniku osigurati odgovarajuće poslove, odnosno ako je radnik odbio ponudu za sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova koji odgovaraju njegovim sposobnostima u skladu s nalazom i mišljenjem ovlaštenog tijela, poslodavac radniku može otkazati ugovor o radu uz suglasnost radničkog vijeća.
Poslodavac daje radniku osobno uvjetovani otkaz u kojem slučaju radnik ima pravo na otkazni rok i otpremninu ukoliko je duže od dvije godine neprekidno u radnom odnosu kod tog istog poslodavca.
Temeljem odredbe članka 126. stavka 3. Zakona o radu otpremnina se ne smije odrediti u iznosu manjem od jedne trećine prosječne mjesečne plaće koju je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca. Visina otpremnine utvrđuje se prema plaći koju je radnik ostvario do isteka otkaznog roka. Ako zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije određeno drukčije, ukupan iznos otpremnine ne može biti veći od šest prosječnih mjesečnih plaća. Obveza poslodavca na isplatu otpremnine dospijeva s danom prestanka radnog odnosa, dakle s istekom otkaznog roka ako stranke nisu ugovorile kasniji datum dospijeća obveze.