Odredbom članka 53. Zakona o radu propisano je da se prilikom sklapanja ugovora o radu može ugovoriti probni rad te da isti ne smije trajati duže od šest mjeseci.
Nakon prestanka sklopljenog ugovora o radu u kojem je bio ugovoren probni rad, radnik i poslodavac pri sklapanju novog ugovora o radu za obavljanje istih poslova ne mogu ponovno ugovoriti probni rad.
Slijedom navedenog, poslodavac postupa suprotno Zakonu o radu kada nakon što je radnik kod njega radio tri godine temeljem ugovora na određeno vrijeme sklopi s istim radnikom za iste poslove ugovor o radu na neodređeno vrijeme s probnim rokom. Naime, ugovaranje probnog rada u takvoj situaciji bilo bi suprotno cilju zbog kojeg je institut ustanovljen, budući je poslodavac već imao mogućnost kroz određeno vrijeme (tri godine) provjeriti znanje i sposobnosti radnika za obavljanje određenog posla.
Upućujemo na presudu Vrhovnog suda, Revr-250/04 od 21. svibnja 2005. godine u kojoj se navodi da je ugovaranje probnog rada suprotno cilju zbog kojeg je ustanovljeno odredbom Zakona o radu, zlouporaba prava s posljedicom ništetnosti, sukladno Zakonu o obveznim odnosima.