Odredbom članka 65. Zakona o radu propisana je zaštita određene skupine radnika (radnik koji u nepunom radnom vremenu radi za dva ili više poslodavca, trudnica, roditelj s djetetom do tri godine života i samohrani roditelj s djetetom do šest godine života, te radnik koji radi u „dopunskom“ radu), koji mogu raditi prekovremeno samo ako dostave poslodavcu pisanu izjavu o pristanku na takav rad.
U svim navedenim slučajevima radi se o radnicima koji imaju sklopljene ugovore o radu na puno, odnosno nepuno radno vrijeme i koji svoje radno vrijeme odrađuju onako kako je ugovoreno.
Mogućnost određivanja prekovremenog rada radniku koji se koristi pravom na rad s polovicom punog radnog vremena radi pojačane njege djeteta, treba sagledavati na način da je to pravo koje radnik po posebnom propisu ostvaruje iz razloga što je djetetu, prema nalazu i ocjeni nadležnog tijela, zbog njegovog zdravlja i razvoja, potrebna pojačana briga i njega. Roditelju koji je korisnik predmetnog prava, takvim propisivanjem prava omogućava se da umjesto rada u punom radnom vremenu, radi s polovicom punog radnog vremena te djetetu pruži potrebnu pojačanu brigu i njegu.
Uzimajući u obzir da se radi se o posebnom institutu čija je svrha zaštita i briga o djeci, poslodavac radniku korisniku navedenog prava ne bi mogao naložiti prekovremeni rad.
Budući da se radi o pravu kojeg radnik u potpunosti ostvaruje po posebnom propisu kojim su propisani uvjeti i način ostvarivanja toga prava, navedena kategorija radnika nije izrijekom navedena u članku 65. Zakona o radu.